Ako se ne logujete na www.musculardevelopment.com svaki dan, propustate tonu video sadrzaja o treniranju i zivotnom stilu sa Team MD sportistima kao sto je Branch Warren. Ova nedelja je Branch Warren Week- i ako ste je propustili, vratite se na MD video sekciju i pogledajte Branch-ov trerning za Arnolda. U jednom od njegovih lajfstajl video klipova, Branch govori o tome kako nije pojeo konzervu tunjevine vise od 10 godina, zato sto je nekad toga jeo jako puno tokom svoje karijere.
Branch je rekao da je u vreme dok je bio perspektivan bodibilder i dok se takmicio na Nacionalnom sampionatu, bio je kratak s lovom i jeo je jako puno tunjevine- to je vreme pre nego sto je dobio sponzora za suplemente. Branch je pomenuo da je tokom priprema za nacionalni sampionat jeo 12 konzervi tunjevine dnevno u periodu od dvanaest nedelja priprema za takmicenje! Do danasnjeg dana, govorio je da mu pripadne mika cim ugleda konzervu tunjevine. Ako mu pozli od samog pogleda na tu konzervu, od ovog clanka ce se povecati! A ni Branch ni mnogi bilderi nisu imali pojma da te kolicine tunjevine mogu da vam satru dragoceni „porodicni nakit“!
Tunjevina izgleda kao savrseno „cist“ proteinski izvor za napajanje vaseg treninga, koji pomaze u izgradnji misica-jeftin, zgodan ( moze se nositi sa sobom, otvara se i koristi lako u svakoj prilici) a moze se nabaviti u verziji sa vodom i malom kolicinom natrijuma. Do danas, najveca zamerka jedenju tunjevine iz konzerve bila je siromasan ukus i smrad poput hrane za macke. Danas bodibilderi i ostali konzumenti tunjevine mozda imaju i veci problem od toga da se osecaju kao macke koje su prozdrale svoju macecu vecericu- istrazivanja su pokazala da velike koncentracije zive u nekim vrstama ribe smanjuju nivo testosterona, a postoji bar jedna tuzba protiv proizvodjaca tunjevine zbog trovanja zivom.
Opasnosti od trovanja zivom su objavljivani u vestima godinama, ali upozorenja izdata od strane FDA ( US Food and Drugs Administration) i EPA ( Environmental Protection Agency) o konzumiranju ribe bila su upucena samo zenama koje mogu da zatrudne ili su vec zatrudnele, dojiljama i maloj deci. Ziva se prirodno nalazi u okolisu, ali u ljudskom telu je toksicna. To je visokotoksican zagadjivac koji u zivotnu sredinu dolazi iz elektrana koje rade na ugalj, iz postrojenja za spaljivanje otpada i kao nusproizvod u proizvodnji nekih dobara. Ziva dolazi sa padavinama i moze da se akumulira u rekama i okeanima, a pretvara se u metil zivu u dodiru sa vodom. Ovaj tip zive moze da bude opasan za ljude- kao testikularni toksikant koji ometa reproduktivni sistem kod muskaraca, smanjuje kolicinu testosterona u krvi i proizvodnju sperme.
Bljak! Kako te bezopasne ribice mogu da napadnu nasu muskost i ukradu vam dragoceni „ porodicni nakit“? riba apsorbuje metil zivu posto se hrane u vodi, sto se kod njih akumulira. U nekim vrstama ribe i skoljki je to vise izrazeno, zavisno od toga cime se hrane- biljnim materijalom, planktonom ili drugim vrstama ribe. Ove vrste „riblje hrane“ apsorbuju nutrijente iz okolne vode, kao i zagadjivace poput zive. Skoro sve vrste ribe u skoljki sadrze metil zivu , ali veca riba koja zivi u dubljim vodama duze vreme sadrzi najvecu koicinu zbog toga sto imaju najvise vremena da je akumuliraju. Ove velike ribe ( sabljarka, ajkula, kraljevska skusa i tajlfis) predstavljaju najveci rizik.
Trovanje zivom nije piknik i moze da vam potpuno unisti vezbanje. Mozda necete imati dovoljno energije da ustanete uz kreveta, a kamoli da odete u teretanu i dizete svoju tezinu na bencu. Neki pijedinci koji su jeli ribu svaki dan zalili su se na slabost, probleme sa pamcenjem i koncentracijom, kao i na „trnjenje“ nerava. Trovanje zivom je veliki problem za populaciju koja jede puno ribe, kao sto je slucaj sa Inuitima u Severnoj kanadi. Kad ziva dostigne toksicnu koncentraciju, uz gore navedene simptome, moze doci do trajnog ostecenja bubrega i teskih ostecenja creva. Ako koncentracija raste, moze doci i do smrti. Jedan dobro poznat slucaj trovanja citave zajednice zivom usled industrijskog zagadjenja dogodio se u zalivu Minamata u Japanu, pedesetih godina prosloga veka.
Istrazivanje je ispitivalo mogucnost nutricioniosticke intervencije u borbi protiv trovanja zivom. Kanadski naucnici su ispitivali efekte razlicitih proteina i masti u smanjenju stete izazvane velikim unosom ziove u ishrani. Pacovi koji su hranjeni zivom tretirani su obrocima sa visokim sadrzajem soja proteina, kazeina, whey protein izolata, ribljeg ulja ili visokoproteinskim ribljim obrocima. Ziva je izazvala znacajno smanjenje testosterona u grupama koje su uzimale whey protein izolat, ulje od soje i riblje ulje. Samo hrana bogata ribljim proteinom je sprecila smanjenje tesrosterona i velicine testisa kod zivotinja. Skorasnje studije su pokazale da dijete bogate selenom ne samo da sprecavaju toksicnost metil zive, vec mogu i da obrnu neke od najozbiljnijih simptoma. Sve dok se ne sprovedu dalja ispitivanja, najbolji dijetski plan je uzimanje ribe koja sadrzi najmanje zive ( citaj prilozeni clanak u nastavku)
Glumica Daphne Zuniga je ovaj probem predstavila u javnosti 2009. godine kad je ispricala svoju pricu o trovanju zivom na ABC News mrezi. Nedavno je jedan njijorcanin tuzio velikog proizvodjaca tunjevine (kao i prodavnicu gde je kupio ribu) – tvrdeci da je dobio trovanje nakon konzumacije 10 konzervi tunjevine nedeljno u periodu od dve godine. Zalio se na misteriozno oboljenje koje se ispoljavalo i kao bol u grudima, sve dok se njegov doktor nije dosetio da uradi test na teske metale koji je pokazao da on ima 23 mikrograma zive po litri krvi, sto je opasna kolicina skoro dvosrtuko veca od dozvoljene, prema navodima njegove tuzbe.
Ovaj njujorcanin koji je dizao 180kg na bencu prestao je da vezba, smrsao sa 102kg na 89kg tezine-a koncentracija zive se smanjila do noramalnih nivoa nakon mesec dana, posle preporuke ministarstva zdravlja da prestane da jede ribu.





























































