HRANA - OSNOV MIŠIĆNE MASE, prvi deo
Za
one koij žele da izgrade dobru formu, dobru mišićnu masu, svet vežbačke ishrane
može biti prilično obeshrabrujući i iscrpljujući.
Čak
i pored „najkvalitetnijih, revolucionarnih“ suplemenata, energetskih pića,
pojačivača hormona, pojačivača prokrvljenosti i „tajnih“ formula koje obećavaju
svet na dlanu, ništa, ali apsolutno
ništa ne može da zameni pravilnu ishranu. Kada je u pitanju izgradnja
mišićne mase, posebno ako govorimo o onim drastičnijim promenama telesne
kompozicije i forme, postoje neka osnovna
pravila kojih bi se uglavnom trebalo pridržavati. U nastavku iznosimo zlatna pravila ishrane za izgradnju mišićne
mase.
1. JEDITE UČESTALO
Kada
bi kvalitetna mišićna masa bila samo rezultat onoga šta jedete, a ne i kada jedete, bodibilding bi u stvari bio
jednostavan, lak sport, gde bi se sjajni rezultati mogli ostvarivati jednim
velikim obrokom u danu... Prosto, pojedite celo pile i bicepsi će vam
porasti... Nažalost, jasno je da stvari nisu ni izbliza tako postavljene.
Štaviše, danas izgleda da je vreme
obroka, tj. ono „kada jedemo“, možda i važnije nego šta konkretno jedemo.
Jedna
od najvećih greški koju vežbač koji želi da izgradi ozbiljne obime može
napraviti jeste da ignoriše ovu okolnost zarad isključivog fokusiranja na
kvalitet proteina, bez imalog uzimanja u obzir onoga što se često naziva kadenca, ili učestalost dnevnih obroka. Ova
fraza, prosto rečeno, podrazumeva, period vremena koji u jednom danu prođe
između dva kompletna obroka. Slabija učestalost znači da između dva obroka
prolazi duži vremenski period u kojem ili ne unosite hranu, ili je unosite u
neoptimalnim količinama, što se vrlo često završava prejedanjem, pošto se mnogi
pojedinci vode mišlju da mogu ogromnim unosom hrane nadoknaditi ceo propušten
dan. Među dobrim trenerima i iskusnim vežbačima postoji lepa izreka: „Treba da jedete zato što je vreme za obrok,
ne zato što ste pregladneli“.
Ukoliko ste izgladneli, napravili ste
propust. Pravilna ishrana zarad izgradnje mišićne mase treba da „umiri“
metabolizam, navikne ga na redovan priliv kvalitetnih kalorija, da ga „opusti“.
Ovo se postiže deljenjem dnevnog unosa kalorija u manje obroke, između kojih ne
bi trebalo da prođe više od dva sata razlike. Studije jasno ukazuju da je unos
istog broja kalorija u jednom danu kroz 4-10 manjih obroka efektivniji sa aspekta izgradnje mišićne mase, nego unos kroz 1-3
velika dnevna obroka.
Dobra
učestalost obroka vam omogućava da telu obezbedite konstantan priliv proteina
tokom dana, što naravno optimizuje apsorpciju.
Suprotno tome, manja učestalost ne samo da umanjuje efikasnost apsorpcije nego
rizikujete i mogućnost prejedanja usled uvećanog osećaja gladi, što svakako
nije pozitivna stvar. Prejedanje, između ostalog, uzrokuje i nadimanje stomaka,
što se negativno odražava na mogućnost tela da apsorbuje nutrijente na način na
koji bismo mi želeli, a dodatno, preveliki unos kalorija znači i uvećanu
akumulaciju masti utelu. Dalje, ako telo primeti da između obroka prolazi duži
vremenski period reaguje tako što uglavnom usporava metabolizam, čineći
sagorevanje postojeće telesne masnoće težim. Shodno tome, one kalorije koje ste
namenili izgradnji mišićnog tkiva će vrlo verovatno završiti kao skladištena
masnoća. Dakle, veća učestalost obroka
promoviše anaboličko okruženje u telu!
Prema
iskustvu, generalna je preporuka da muški vežbač treba da ima obrok najkasnije
na svaka tri sata. Zapamtite da je ishrana vežbača koji radi na mišićnoj masi
drugačija od uobičajene ishrane. Od dnevnih obroka priuštite sebi da doručak
jedino bude obilniji. Ostali obroci bi trebalo da budu manji, podrazumevajući
čvrstu hranu, ali i proteinske šejkove.
- OPTIMIZACIJA
UNOSA PROTEINA
Bodibilding
je, u stvari, rezultat stvaranja oštećenja u teretani, zatim izgradnje u formi
„popravke“ oštećenjih mišićnih vlakana. Proteini koje unosimo kroz ishranu su
krucijalni u procesu popravljanja indukovanih oštećenja i rasta. Ljudskom telu
su potrebni kompletni, celi proteini, jer
oni sadrže sve esencijalne aminokiseline. Ove AK se u najvećoj koncentraciji
mogu pronaći u mesima i životinjskim proizvodima. Samim tim, najbolji izvor
proteina za vežbače jeste meso životinja. Imajući u vidu da mnogi vežbači,
posebno profesionalci, žele da izgrade ogromne mišiće, uz što manji procenat
masti u telu, unos proteina mora da bude veoma visok. Sa jedne strane, prosečan
muškarac starosti oko 30 godina verovatno ne mora unositi više od 1 g proteina
po kilogramu telesne težine dnevno, dok
ozbiljniji vežbač treba da unosi duplo, ili troduplo više, zavisno od
telesne težine, intenziteta treninga i drugih faktora.
Prema
mišljenju mnogih, generalna smernica kaže da u slučaju veće učestalosti dnevnih
obroka svaki od njih treba da obezbedi 20-30 g proteina na svaka 2-3 sata. A,
kada su u pitanju kaloričnije dijete, opet treba imati u vidu da ne treba
preterivati. Previše bilo čega dobrog postaje loše! Kao što je već istaknuto,
dobra kadenca obroka bi trebalo da obezbedi da nikada ne osećate glad, ali biće
i momenata kada će vam se pomisao na meso koje treba da jedete bukvalno
zgaditi. Kada se ovo desi, ključno je da slušate
šta vam telo govori i da ne idete protiv njega. Umesto da strahujete od
razgradnje, jednostavno preskočite taj obrok za koji vam telo govori da će biti
previše. Ne plašite se da ćete sve izgubiti u jednom obroku.
Sa
druge strane, ukoliko odlučite da ne poslušate telo i prejedete se, vrlo lako
možete okinuti katabolički odgovor tela
u vidu razgradnje mišića i akumulaciji telesne masnoće. Ovo opet vraća u
prvi plan preporučenu kadencu od 2-3 sata između svakog obroka, uz obraćanje
pažnje na one momente kada telo samo poručuje da mu nove kalorije trenutno nisu potrebne.
- VLAKNA
KAO OSNOVA
Vlakna
su ključna za optimizaciju opšteg zdravlja i jačanje tela, posebno u periodima
kada telu dajete mnoštvo proteina u pokušaju da uvećate kvalitetniju mišićnu
masu. U praksi, mnogi vežbači prate ishranu u kojoj unos vlakana nije na
optimalnom nivou, moguće usled zabluda zbog kojih vežbači izbegavaju povrće
smatrajući ga hranom za „sisice“, jer misle da in ne obezbeđuje dovoljno
nutrjenata, te da nije vredno jela. Ništa nije dalje od istine!
Vlakna
vežbačima daju nekoliko veoma bitnih koristi, od kojih je jedna i redovno
pražnjenje digestivnog trakta, učestalijim odlaskom u WC. Ovo je veoma važno
uzeti u obzir iz razloga što su visokoproteinske ishrane stresne za naše telo,
a manji unos tečnije hrane čini stolicu čvrstom, što može uzrokovati
konstipaciju i hemoroide. Činjenica je, dakle da su visokoproteinske ishrane
konstipativne. Upravo zato mnogi vežbači i imaju usporen metabolizam, što se
naravno negativno odražava na apsorpciju i iskorišćavanje unetih nutrijenata.
Drugim rečima, to je upravo suprotno
stanje od onog koje skoro svaki vežbač želi da postigne.
Konstipacija
uzrokuje da se pojedinac oseća usporeno, umorno, naduto... Pokušaj treniranja u
takvom stanju nije nimalo prijatan. Srećom, upravo ovde unos vlakana može biti
od ogromne pomoći. Jedite povrće. Preporuka
je da jedete sirovo povrće, kako god želite: u salatama, blago obareno ili
kuvano. Treba istaći tzv. „nerastvorljiva“ vlakna koja se mogu pronaći u
zelenastom, lisnatom povrću. Ova vrsta povrća je uglavnom siromašna hidratima,
dok naše telo hrani mnoštvom potrebnih minerala i nutritivnih fitoelemenata.
Ishrane bogate ovim vlaknima ubrzavaju digestivni trakt, što znači i učestalije
pražnjenje organizma.
Postoje
takođe i „rastvorljiva“ vlakna, kao što su ovsene pahuljice na primer. Ova
vlkana ubrzavaju dopremanje hrane do crevnog trakta, a uglavnom su i bogatija
ugljenim hidratima. Zna se i za njihov pozitivan uticaj na holesterol u krvi, u
smislu da ga smanjuju. Na kraju, ako vas cela ova priča o izboru pravih izvora
za unos vlakana smara, na tržištu postoje i suplementi obogaćeni vlaknima koje
takođe možete početi koristiti.
www.ogistra-nutrition-shop.com
ONLINE SUPLEMENT SHOP