KAKO KORTISOL NEGATIVNO UTIČE NA GUBITAK MASTI
Na
tržištu je danas prisutno mnoštvo proizvoda koji garantuju gubitak masti tako
što redukuju aktivnost i nivo kortisola, kataboličkog hormona koji se dovodi u
vezi sa akumulacijom masnoća u telu i gubitkom mišićnog tkiva. Za bodibildere
je ovaj hormon poznat primarno po tome što utiče na gubitak mišićnog tkiva.
Kortisol aktivira procese u mišićnim ćelijama koji uzrokuju razgradnju
kontraktilnih proteina kako bi obezbedio aminokiseline vitalnim organima koji
su zahvaćeni stresnim okruženjem, koje naše telo tretira kao opasnost. Kroz
proces adaptacije/evolucije stres je bio i ostao prisutan, a moderno doba samo
je proširilo njegove uzroke.
Adrenalinske
žlezde luče više hormona uključujući i kortikosteroide – kortisol i kortison.
Ova dva hormona slična po nazivu su ko-metaboliti, što znači da svaki može biti
stvoren ili konvertovan od onog drugog. Postoji i enzim u našem telu koji može
aktivirati ili isključiti kortisol takođe.
Kod
zdravih pojedinaca, uloga kortisola u gubitku ili dobijanju masnoće odvija se u
masnim ćelijama. Mnogi gojazni ljudi imaju normalan nivo kortisola koji
cirkuliše u telu. Cirkulišući kortisol može se održavati u normalnom rasponu
izbegavanjem hipoglikemije (nizan nivo šećera u krvi), kroz dovoljno sna,
optimalnih socijalnih veza i odnosa, izbegavanjem intenzivnog fizičkog ili
emotivnog stresa. Prisustvo intracelularnog kortisola je određeno preko
prisustva i aktivnosti 11-HSD.
Uzročnost
Gojaznost
takođe utiče na 11-HSD1, iz razloga što gojazni pojedinci imaju više masnih
ćelija 11-HSD1 u poređenju sa mršavim ljudima, za oko 2-7 puta više. Ovo
izgleda tačno kod oba pola. Ovaj efekat kreira sopstvenu uzročnu vezu, jer
gojaznost sama po sebi stvara promene koje promovišu skladištenje masnoće.
Dodatno, upalni citokini-hemijski glasnici povezani sa raznim rizicima po
zdravlje takođe uvećavaju nivo 11-HSD1. Što se tiče gojaznosti, gojazni ljudi
uglavnom imaju više masnih ćelija, što se još naziva i hipertrofija masnić
ćelija, koje zajedno sa okružujućim vezivnim tkivom itekako promovišu stvaranje
upalnih citokina – još jedan samoodržavajući mehanizam, koji dodatno otežava
gojaznim ljudima da naprave promene u svojoj građi bez intenzivnih
intervencija.
Može biti uzrokovano
intenzivnim vežbanjem
Intenzivno
vežbanje, posebno težinski trening, može uvećati 11-HSD1 u skeletnim mišićima.
Ovo se dovodi u vezi sa razgradnjom mišićnih proteina do koje dolazi skoro kod
svakog vežbanja, ali ovo takođe ima i benefitnu ulogu. Uvećavanjem kortisola u
skeletnim mišićima telo reguliše upalne procese koji su indukovani vežbanjem.
Ipak, učestale sesije ozbilnijeg treninga, posebno kada su u pitanju iste
mišićne grupe takođe uzrokuju lokalne ekscese kortisola u tkivima. Ovo može
objasniti zašto uvećanje cirkulišućeg kortisola nije uvek zapaženo u stanju
pretreniranosti, a ipak dolazi do gubitka mišićne mase i snage.
Ne
iznenađuje da insulin uvećava kortisol preko 11-HSD1 u masnom tkivu. Izgleda da
ovaj efekat zahteva prisustvno kortisola i u masnim ćelijama, te da je
izraženiji u hipetrofiranim masnim ćelijama, koje postoje upravo kod gojaznih.
Šećer u kristalu takođe diže nivo 11-HSD1, verovatno usled prisustva fruktoze. Još
jednom treba istaći, onog momenta kada
pojedinac pretera u nečemu, masnoća prelazi iz skladištene energije u nešto što
je patološke prirode, u smislu da uzrokuje upale i štetne biohemijske
procese. Ironično, beta-adrenergijski lekovi (poput klenbuterola npr) uvećavaju
11-HSD1. Imajte u vidu takođe da je i adrenalin prvi hormon koji telo uvećano
otpušta u slučaju iznenadnih šokova.
Maksimizacija gubljenja
telesne masnoće
Redukovanjem
aktivnosti 11-HSD1 u masnim ćelijama, posebno u viscelarnim masnim ćelijama,
značajno doprinosite sopstvenom zdravlju. Viscelarna masnoća je loša masnoća,
itekako povezana sa dijabetesom tipa 2, kardiovaskularnim oboljenjima,
poremećajima u jetri i drugim stanjima. Kombinovanje navika koje za cilj imaju
spuštanje telesne masnoće, kao što su optimalno vežbanje, pravilna dijeta itd,
svakako će pomoći gubitak telesne masnoće. Redukcijom aktivnosti 11-HSD1 u
jetri minimizovaćemo i „samosabotažu“ koju izvodi naše telo u slučaju
neosetljivosti na insulin kada se mišićni protein razgrađuje (usled uvećanog
11-HSD1 u mišićima) radi sinteze šećera, koji opet, traži više insulina. Za
sada znamo sigurno da aktivnost 11-HSD1 promoviše skladištenje masti,
aktivnosti enzima koji regulišu metaboliza masti i pretvara aminokiseline
prilikom sinteze šećera.
Ekstrakt
sladićevog korena
Jedan
od inhibitora 11-HSD je dostupan već decenijama. Ekstrakt korena sladića sadrži
mnoštvo derivata koji blokiraju aktivnost oba tipa 11-HSD. Nažalost, izgleda da
sladić ne sadrži direktan 11-HSD1 blokator. Ovi derivati, uključujući glicirhetininsku
kiselinu i karbenoksolon nezavisni su od tipa tkiva i blokiraju oba 11-HSD1 i
11-HSD2. Negativna posledica blokiranju 11-HSD2, koji je prisutan i u bubrezima
i debelom crevu, odnosi se na gubitak kalijuma, a kod pojedinih ljudi može
opasno uvećati krvni pritisak.
Još
jedan negativan efekat ove vrste suplementacije posebno je bitan kod sportista
muškog pola, jer se zna da ovi derivati negativno utiču na sintezu
testosterona. Rezultati iz studija zaključuju da ovi derivati umanjuju
produkciju prirodnog testosterona. Za onoga ko upotrebljava anabolike,
dijuretika koji ne utiče na nivo kalijuma, kao i ACE blokatora, ovo možda ne bi
predstavljalo problem. Ipak, na kraju ne treba preporučiti ovo.
Lekovi koji su se
upotrebljavali radi blokiranja 11-HSD1
Jedan
od lekova koji se ne koristi tako često među bodibilderima je ACTH. Hipofizni
hormon, sličan hormonu rasta, sa tradicionalnom ulogom da stimuliše
adrenalinske žlezde radi uvećavanja produkcije cirkulišućeg hormona. Ironično,
masne ćelije izložene ACTH redukuju 11-HSD1. Hormon rasta stimuliše aktivnosti
jetre, kao i skeletne mišiće ali u manjem obimu, da sintetiše sekundarnog
glasnika IGF-1. Upravo je IGF-1, a ne GH, taj koji blokira 11-HSD1 i u jetri i
u masnim ćelijama, redukujući i kortisol u ovim tkivima.
Ističe
se da mnoge koristi od terapije sa GH, ili znakovi manjka GH, mogu biti
povezani sa koncentracijom kortisola u tkivima usled IGF-1. Interesantno, ni GH
ni IGF-1 nemaju efekta, izgleda, na 11-HSD2.
Izvor: musculardevelopment.com
www.ogistra-nutrition-shop.com