STVARNI EFEKTI HORMONA RASTA NA MIŠIĆNI RAST
Može
se primetiti da današnji svet bodibildinga i fitnesa polako ulazi u neku vrstu
ratnog stanja a izgleda da se skoro svi napadi usmeravaju na nutritivne
suplemente kao i lekove koji se mogu iskoristiti radi poboljšavanja sportskih performansi.
Pojačavaju se zakonski propisi
i aktivnosti policijskih snaga radi kontrole i/ili privođenja ne samo dilera
steroidima već i lekara koji se legalno bave svojim poslom i koji imaju
odrasle, zrele pacijente koji jednostavno tragaju za poboljšavanjem kvaliteta
svog života. Skoro da je tragično u kom pravcu se kreće ova društvena sfera i
izgleda da će čuvena „lična potraga za srećom i zadovoljstvom“ biti najveća
žrtva ovog ratnog stanja.
Ukoliko
bi donosioci odluka samo načinili par koraka unazad i sagledali stvari
objektivnije, zaključili bi da kontrolisana racionalna upotreba pojačivača
performansi od strane pojedinaca koji se ne takmiče nije društveno štetna pojava i stoga bi trebalo da bude pravo svih
nas koji se ne takmičimo! Zar ne zvuči glupo i neracionalno da sredovečni čovek
bude uhapšen jer je želeo da izgleda i oseća se mlađe? Bilo kako bilo, sve ovo
je izneto u formi mišljenja autora teksta, a skoncentrišimo se sada na neka
nova interesantna saznanja.
Trenutno
nema mnogo informacija o kandidatu za novi lek koji se nedavno pojavio.
Trenutno je poznat pod eksperimentalnom oznakom „AKL-0707“ (ranije poznat kao
laboratorijski oslobađajući hormon hormona rasta-GHRH). Ovaj novi lek smatra se
mogućom zamenom za terapije sa GH i primarno bi bio namenjen lečenju pacijenata
koji se suočavaju sa značajnom mišićnom atrofijom, kao i hroničnim bubrežnim
insufijencijama.
Radi
kraćeg podsećanja, hormon rasta-GH luči se iz hipofize u periodičnim otpustima,
a njegovo otpuštanje regulisano je upravo GHRH koji se prvobitno luči u
hipotalamusnoj žlezdi i putuje do hipofize gde se interaktiše sa receptorima
GHRH. Ljudski GHRH je peptid koji se sastoji od 44 aminokiseline.
Prirodni
GHRH nije koristan kao lek kojim bi se digao nivo GH, jer je veoma osetljiv na
destrukciju usled serumske proteaze. Ovo u prevodu znači da je potrebno ili da
se ubrizgava nekoliko puta dnevno ili da se unosi preko neke intravenozne
pumpe-u oba slučaja u pitanju su veoma nepraktične metode.
Sa
druge strane AKL-0707 razvijen je upravo da se odupre serumskoj proteazi
održavajući istovremeno visoke afinitete prema GHRH receptorima. AKL-0707 ima
29 aminokiselina u svom lancu. Prilikom ubrizgavanja primećeno je da ovaj lek
brzo i značajno uvećava aktivnost hormona rasta kao i porast nivoa ovog
hormona, a redovna upotreba tokom više nedelja takođe utiče i na dizanje nivoa
IGF-1.
U
okviru nedavno izvedene studije ovaj lek davan je pacijentima sa hroničnim
oboljenjima bubrega. U poređenju sa grupom koja je dobijala placebo, uvećanje
hormona rasta u grupi koja je dobijala pravi lek bilo je čak 400% nakon 28 dana terapije. Prirodna pulsirajuća
kadenca otpuštanja hormona rasta iz hipofize ostao je nepromenjen, samo je
uvećan intenzitet otpuštanja. Takođe, uvećanje lučenja IGF-1 je duplirano!
Takođe, biopsijom je utvrđeno da je grupa koja je dobijala lek zabeležila i
uvećane nemasne telesne mase, kao i minerala u telu, a zabeležen je i gubitak
telesne masnoće. Ista grupa takođe je zabeležila umanjeno izlučivanje azota
preko urina i pored toga što nije bilo promena u konzumaciji proteina, što
svakako ukazuje na anaboličku aktivnost u telu.
Šta
bi bio značaj ovih zakjučaka?
Prvenstveno, u mogućem supstitutu direktnoj
terapiji sa GH, posebno ako se sigurno zaključi da ovaj novi lek ne menja
prirodan način otpuštanja GH. Bilo bi veoma zanimljivo pratiti koje efekte bi
uzimanje ovog novog leka imalo na zdrave ispitanike, posebno na one koji
redovno izvode težinske treninge. Verujemo da će se i ovo desiti u budućnosti.
Kako GH utiče na mišićno
tkivo?
GH
se često označava i kao pojačivač performansi, a bodibilderi ga prvenstveno
uzimaju radi uvećavanja mišićne mase, kao i spuštanja telesne masnoće. Ali, šta
GH zaista radi mišićima, kako utiče na ova tkiva? Skeletni mišići se u najvećoj
meri sastoje od mišićnih vlakana koja su odgovorna za stvaranje kontrakcija.
Između svakog kontraktilnog mišićnog vlakna postoji nešto što se naziva
međućelijski prostor ili matriks. Ovaj prostor je najviše ispunjen kolagenom i
zahvaljujući tome mišićna vlakna su povezana u jednu homogenu celinu, ostvaruju
određeni oblik. Iako nema direktne veze sa kontrakcijama ovaj međućelijski
prostor ima važne mehaničke osobine za mišićno tkivo i ima ulogu u mišićnoj
regeneraciji nakon treninga ili pri povredama.
Nedavno
objavljena studija iznela je nove informacije o načinu na koji hormon rasta
utiče na mišićno tkivo. U okviru studije ispitivan je uticaj unošenja doze
33-50 mug/kg dnevno hormona rasta tokom 14 dana. Uticaj je podrazumevao
beleženej promena u morfologiji mišića i tetiva kod mlađih zdravih ispitanika. Kao
što je očekivano unos hormona uvećao je i prirodno lučenje, kao i lučenje
IGF-1, zatim IGF-1 mRNA i u tetivama i u mišićnim tkivima ispitanika.
Dalje,
zabeleženo je da je je kolagen u tetivama takođe bio uvećan-3,9%, zajedno i sa
sintezom proteina u kolagenu tetiva-1,3%. Takođe, zabeležena su i uvećanja u
mišićnim tkivima: mišićni kolagen i aktivnost I mRNA od 2,3%, kao i proteinska
sinteza u mišićnom kolagenu od 5,8%. Ipak, sinteza proteina u ćelijama koje
primarno učestvuju u stvaranju kontrakcija nije promenjena. A ono što je bilo
najinteresantnije-vežbanje nije imalo efekta na ove rezultate!
Dakle,
GH je odličan radi jačanja tetiva, odnosno uvećavanja nekontraktilnog kolagena
u međućelijskom prostoru skeletnih mišića, i što je najzanimljivije, izgleda da se sve ovo odvija nezavisno od
izvođenja težinskog treninga!
Vitamin D i testosteron
Nekada,
vitamin D smatrao se „asistentom hormonima“, neophodan za metabolizam kalcijuma
unutar kostiju. Nove studije pokazuju da je vitamin D takođe veoma važan za
održavanje imunog sistema, zdravlje kardiovaskularnog sistema, kao i za
prevenciju oboljevanja od kancera i druge stvari. Imajući sve ovo u vidu,
možemo sada zaključiti da smo ranije smatrali da su nam potrebne doze vitamina
D u stvari manje od zaista potrebnih doza ovog vitamina za ostvarivanje ovih
pozitivnih koristi. Stoga, mnogi vežbači kao i veliki broj ljudske populacije
imali su ili još uvek imaju manjak ovog vitamina
. Vitamin D se u velikoj meri
sintetiše prilikom izloženosti suncu, a današnja fobija od sunčeve svetlosti
takođe ide u prilog manjku ovog vitamina kod prosečnih osoba.
Još
jedna funkcija vitamina D nedavno je otkrivena. Grupa istraživača u Austriji
nedavno je ispitivala uticaj vitamina D
na serume androgena kod muškaraca.
Pratili su nivoe od 25 (OH)D (cirkulišuća forma vitamina D),
testosterona i SHBG (sex
hormone-binding globulin) kod 2299 muškaraca u
periodu od tri godine. Zaključili su da ispitanici koji imaju optimalan nivo
25(OH)D (više ili približno jednako 30 mug/l) imaju i znatno više slobodnog
testosterona, kao i znatno manji nivo SHBG, u poređenju sa grupom ispitanika
koji su bili u deficitu sa ovim hormonom.
\
Ono
što je posebno bilo interesantno u ovoj studiji jeste okolnost da je većina
ispitanika beležila promene u ovim hormonima koje su se mogle dovesti u vezu sa
različitim godišnjim dobima. Najniži nivoi ovih hormona bili su u martu, a
najviši u avgustu. Iako je ovo samo jedna studija, ovaj poslednji zaključak je
prilično interesantan: izgleda da je moguće povezati određeno godišnje doba
(prvenstveno faktor izloženosti suncu) sa
nivoima vitamina D i androgenim hormonima.
Izvor:
musculardevelopment.com