STIMULACIJA ANABOLIČKIH HORMONA PRIRODNIM METODAMA
Prvo
što treba reći jeste da studije nesumnjivo tvrde da sve vrste težinskog treninga indukuju pojačano lučenje anaboličkih
hormona u telu, što dalje uzrokuje adaptacije tela, prvenstveno u vidu
mišićnog rasta i uvećavanja fizičke snage.
Takođe, poznato je da težinski
trening stimuliše lučenje dva veoma važna anabolička hormona, testosteron (T) i
hormon rasta (GH). Testosteron stimuliše mišićni rast tako što uvećava
proteinsku sintezu u mišićnom tkivu, istovremeno umanjujući razgradnju
proteina. GH pojačava mišićni rast prvenstveno kroz stimulaciju sinteze hormona
IGF-1, za koji je takođe poznato da stimuliše rast kroz pojačavanje sinteze
proteina u mišićnim ćelijama.
Imajući
to u vidu, treba dalje reći da ne
indukuju svi trenažni protokoli ove posledice u istoj meri. Danas studije
ukazuju na to da jačina stimulacija ovih hormona usled izvođenja težinskog
treninga zavisi od nekoliko parametara treninga na različit način.
Najznačajniji parametri bili bi intenzitet
treninga, obim treninga, kao i sredstvo izvođenja treninga, što se odnosi
na prvom mestu na slobodne tegove, bučice, sprave za vežbanje.
Vežbe slobodnim tegovima
efikasnije stimulišu lučenje anaboličkih hormona
S
obzirom da je rasprava o efikasnosti treninga pomoću slobodnih tegova i
upotrebom sprava za vežbanje danas veoma aktuelna, trebalo bi istaći nedavnu
studiju u kojoj su dve grupe srednje iskusnih vežbača izvodile slične treninge:
jedna grupa radila je čučanj slobodnim tegovima (šipka sa opterećenjem), druga
je izvodila potisak na „Leg Press“ spravi.
Studija je tražila vezu između ova
dva načina treniranja i potonjih promena u nivoima anaboličkih hormona. U studiji grupe od 10 ispitanika izvodile su
šest serija po 10 ponavljanja čučnja i potiska na spravi, istim intenzitetom.
Nakon svakog treninga ispitanicima je uzimana krv radi analiziranja, a posebno
su merene promene u nivoima T, GH i kortizola.
Istraživači su zaključili da je nivo testosterona bio znatno povišen u
grupi koja je izvodila čučanj, u poređenju sa rezultatima ispitanika iz grupe
koja je radila leg pres. Istraživači su zaključili da ovo može biti iz
razloga jače aktivacije mišićnog tkiva tokom pokreta čučnja slobodnim tegovima.
Što se tiče hormona rasta, u obe
grupe ostvaren je skok ovog hormona, ali veći u grupi koja je radila čučanj. Istraživači su i ovde
doveli u vezu uvećano lučenje GH sa količinom aktivirane mišićne mase, jer je
poznato da koncentracija laktatne kiseline (koja se javlja u radnim mišićima) okida
lučenje GH.
Do
sada sve zvuči odlično. Ipak, istraživači su nesumnjivo zaključili i da je nivo
kortizola bio znatno povišen u grupi
koja je izvodila čučanj. Ovo je svakako negativna okolnost, jer povišen
kortizol može umanjiti prethodno
spomenute pozitivne efekte.
Vežbanje slobodnim tegovima
i upotrebom mašina
U
praksi, za one kojima je cilj da uvećaju
obime i dobiju na fizičkoj snazi, treniranje upotrebom slobodnih tegova je
vrlo čest izbor, češći nego treniranje upotrebom mašina. Ova praksa posledica
je poznatog efekta da pokreti pri opterećenju od slobodnog tega znatno više
aktivira mišićna tkiva, a efekti toga su prethodno opisani. Ali, postoji i
druga strana medalje: treniranje upotrebom slobodnih tegova stimuliše i
katabolički hormon kortizol.
Kako
bismo bolje razumeli kakve efekte možemo očekivati od povišenog kortizola, u
nastavku sledi sadržina studije koja je ispitivala uticaj treninga slobodnim
tegovima i treninga upotrebom mašina na mišićni rast, snagu i nivoe
testosterona i kortizola.
U
studiji je učestvovalo 15 mladića i 21 devojka, koji su srednje iskusni
vežbači. Jedna grupa izvodila je trening celog tela isključivo upotrebom
tegova, druga upotrebom mašina, tokom 8 nedelja. Kroz celu studiju zabeleženo
je da su nivoi oba hormona bili povišeni pre i nakon treninga. Mišićna masa i
fizička snaga ispitanika obe grupe mereni su na početku i na kraju studije.
Zaključak
je bio sledeći: mišićna masa i fizička
snaga su se značajno uvećali u obe grupe ispitanika, bez značajnih razlika
između grupa. Dodatno, zabeleženo je da su muški vežbači beležili odličan
skok testosterona nakon treninga, uvećanje od čak 21,7%. Ipak, povišen nivo T
uticao je i na uvećano lučenje kortizola, koji je proporcionalno pratio skokove
T kroz celu studiju kod muških vežbača u
obe grupe.
Suplementacija radi
spuštanja nivoa kortizola
Do
sada bi trebalo da je jasno da oba stila treniranja daju skoro iste koristi na
polju mišićnog rasta i snage, najverovatnije
usled proporcionalnog odnosa između anaboličkog testosterona i kataboličkog
kortizola. Ipak, mogućnost da treniranje slobodnim tegovima stimuliše T u
većoj meri može se veoma pametno iskoristiti ukoliko vežbač preduzme poteze
kojima će prirodno umanjiti lučenje
kortizola, prvenstveno dobrom suplementacijom.
Jedan
od suplemenata koji može poslužiti tom cilju jeste fosfatidilserin, koji je u
stvari fosfolipid obično smešten u ćelijskim membranama gde utiče na mnoge
celularne signalizacije. Iako je pravi mehanizam po kojem fosfatidilserin
smanjuje lučenje kortizola nepoznat
trenutno, jedna respektabila studija „Starks“ zaključila je da doza od 600
mg fosfatidilserina dnevno značajno smanjuje lučenje ovog hormona nakon
vežbanja, što poboljšava razmeru između T i kortizola.
U
drugoj studiji „Sharp“, 14 istraživača zaključilo je da BCAA suplementacija
održava odlične anaboličke profile hormona u telu, umanjujući nivo kortizola uz
istovremeno uvećavanje T, ukoliko ispitanici treniraju visokim intenzitetom
prethodno. Još jedna studija „Marsit“
zaključila je da se uzimanjem 1g vitamina C dnevno značajno može smanjiti nivo
ovog kataboličkog hormona nakon treninga (studija je izvedene na
poverlifterima). Ista studija zaključila je poboljšanu razmeru između T i
kortizola za 20% u korist T.
Izvor:
musculardevelopment.com