PARADOKSALNE STUDIJE I ZAKLJUČCI O UTICAJU JUTARNJIH OBROKA NA ZDRAVLJE I FORMU
Ozbiljne, kvalitetne studije zaista treba
pratiti. Ali, sve više zamaha uzimaju oni samozvani istraživači koji navode
neke nebitne (često izmišljene) studije kako bi podržali neke svoje tvrdnje ili
svoj interes.
Kada pomislimo na pravog naučnika, kako ga
zamišljamo? Većina nas pomisli na nekog momka ili devojku u belom mantilu, sa
cvikerima, kako posvećuje svoj život laboratorijskom radu i objektivnim
zaključcima. Ipak, ovo nije slučaj stalno.
Često se dešava da se stvari rezultati
preoblikuju, svesno ili nesvesno. Često se dešava da na kraju studija iznese
zaključak koji su istraživači želeli da čuju, a
ne koji se zaista dogodio.
Odličan primer na ovu temu jeste pregršt
studija u poslednje vreme koje za temu imaju efekte doručka (u smislu prvog obroka u danu) na stanje u organizmu. Kada
se ove studije postave ozbiljno i pravilno, zaključci jasno pokazuju da osobe
koje imaju naviku da jedu kvalitetan obrok ubrzo po ustajanju jesu zdravije,
lakše održavaju željenu kilažu, bolje rezultate analiza krvi i slično. A kada
se ove stvari koje zaista zvuče lepo plasiraju u medijima, doručak odmah
postaje praksa velikog broja ljudi, a po pravilu tu se nađe i neka zvezdica ili
starletica sa pričom kako joj doručak održava liniju i menja život itd.
Kada bismo malo detaljnije ušli u
problematiku brojnih studija, često bismo mogli pročitati da ljudi koji imaju običaj da preskaču
doručak takođe i imaju tendenciju da piju više, puše više i rade više, što
naravno da svakome zvuči loše. U realnosti, postoji mnogo faktora koji utiču na
ove navike, a neki od njih i nisu tako merljivi da bi se mogli pojaviti u
studijama. Ono što mnogi neozbiljni istraživači skoro nikako ne uspevaju da
istaknu jeste da kada bi se ovi apstraktniji faktori doveli u red (na primer
bolja regulacija stresa) na raznim
rezultatima ne bi skoro bilo razlike između onih koji jedu ujutro i onih koji
preskaču doručak.
Obratiti
pažnju
Kada čitate studije na ovu temu, posebno
obratite pažnju na to da li su ispitanici gojazne osobe, što je često slučaj. Ovo
je veoma važno jer trebalo bi znati da gojazni ljudi imaju znatno drugačiji
metabolizam nego oni koji nemaju problema sa težinom. Primera radi, kod mršavih
ljudi osetljivost na insulin najizraženija je odmah ujutru, a najmanja uveče.
Kod gojaznih je obrnuto, a cela ova pojava poznata je kao insulinski paradoks.
Pa, ukoliko ste i sami gojazni, osetljivost
na insulin vam je slabija ujutro, i ovo ostaje bez obzira na vrstu namirnica koje
biste jeli. A, ukoliko jedete obilnije ujutro, a ništa tokom noći, onda ustvari
samo sebi ostavljate duže periode gladovanja, tj. bez unosa hrane, što samo po
sebi ima niz restorativnih efekata. Jedan od takvih efekata jeste i gomilanje
ketona, koji su efektivni u omogućavanju ćelijama da se čiste od štetnih
supstanci, a čak mogu pomoći i u kontroli Parkinsonove i Alchajmerove bolesti.
Još jedna teorija koju razni “istraživači”
zastupaju jeste da je obim struka najrealniji parametar o tome da li je vaša
ishrana pravilna. Ova pretpostavka ne bi mogla ništa da znači ukoliko ne bismo
imali uvida u telesnu kompoziciju ispitanika i njegov procenat telesne masnoće.
Kada se obim struka smanjuje to znači da je
telo u stanju gladovanja. Ono što se ne sme gubiti iz vida jeste činjenica da u
takvim situacijama telo želi prvo da se oslobodi luksuza a to su nemasna tkiva,
a ne masti. Obim struka samo može otvoriti dodatna pitanja u vezi sa navikama
ispitanika, ne može sam po sebi dati valjane odgovore.
Trigliceridi
Joše jedan argument koji se ističe u korist
jutarnjeg obroka jeste ideja da ova praksa spušta nivo insulina i triglicerida
tokom dana. Prvo, ovo je potpuno suprotno brojnim ozbiljnijim studijama koje su zaključile da doručak bogat hidratima
ustvari diže nivo triglicerida tokom dana i ima nepovoljan efekat na
mobilizaciju masti.
Teško je reći da su ovi suprotni zaključci
posledica gojaznosti ispitanika koji učestvuju u studijama, ali vrlo je
verovatno da je zbog toga. Kada gojazni ispitanici učestvuju u studijama, po
pravilu, podvrgavaju se režimima ishrane koji su malo zdraviji nego njihovi
sopstveni, jer se smatra neetičkim da im se dozvoli da se nezdravo tove kao što
to rade u privatnom životu.
Kada nezdravu osobu stavite pod zdrav režim
ishrane i zdrave navike to će se naravno pozitivno odraziti na rezultate, ali
to realno nije objektivan kriterijum. Dakle, vrlo verovatno će iskusiti promene
u nivou insulina i glukoze i osetljivosti na njih, ali to je daleko od dobrih
rezultata, jer njihova tela neće biti u stanju da koriste masti zarad
sintetisanja energije. Ceo ovaj proces deluje kontradiktorno.
Gubite
na kilaži. Pa šta?
Konačno dolazimo do najznačajnije stvari:
gubitka kilaže. Problem na ovom mestu nastaje kada “stručnjaci” koji govore da
obilan doručak utiče na gubljenje
kilaže, izbegavaju da kažu o kakvom gubitku kilaže se radi, od čega je on
sačinjen. Studije već 20-30 godina unazad tvrde da oni koji jedu doručak ujutro
pokazuju tendenciju većeg gubitka težine, nego oni koji većinu kalorija unesu u
drugoj polovini dana. Ali, ovo se dešava jer se ovde radi prevashodno o gubitku mišićne mase. Oni koji jedu
doručak odmah ujutro obično gube više na mišićnoj masi nego oni koji kalorije
rasporede u drugoj polovini dana. Očuvanje mišićne mase veoma je bitno i sa
aspekta dobre forme i naravno opšteg zdravlja.
Kada su studije u pitanju, svaku sitnicu
treba uzeti u obzir. Iz koje populacije dolaze ispitanici? Da li su gojazni? Da
li oboleli od nečega? Šta jedu i kada? Kada
iznesemo tvrdnju da je preskakanje doručka prečica do gojaznosti donosimo
preuranjene i neozbiljne zaključke.
Svaki put kada čitate neke studije, čitajte
i i”zmeđu redova”. Ne prihvatajte sve što piše bez određene doze kritičnosti i
uzimajte u obzir i vaše znanje, vaše iskustvo.
Ne mora da znači da samo zato što neko stoji “dr” ispred imena da je
uvek u pravu.
Comments