GURATI TEŽINE ILI KONTRAKCIJA?
Možda i niste svesni, ali pre početka svake serije, potrebno je da donesete
jednu veoma značajnu odluku. Pre svake serije morate odlučiti da li ćete tokom
nje, tokom svakog ponavljanja akcenat staviti na prosto mlataranje tegovima ili na kontrakciju mišića.
Drugim rečima, da li jednostavno jurite određen
broj ponavljanja sa konkretnom težinom ili želite da zaista pogodite ciljani
mišić?
Dva različita cilja, ne samo u vašem umu, već i na
oko: prva bi bila teška, eksplozivna, druga umerena, kontrolisana i pravilna.
Pa, koji pristup bi bio bolji? U tekstu ćemo
baciti detaljan pogled na oba načina treniranja, pa da vidimo koji je bolji i
kada.
Jedno staro pravilo u sportu jeste da sportisti
koji se bave sportovima gde sam pokret dolazi do izražaja (npr MMA) treba da
upravo treniraju i uvežbavaju pokret tela. Sa druge strane, oni kojima je
fizički izgled bitniji faktor treba da se fokusiraju na treniranje mišića.
Da pojasnimo malo: oni koji stavljaju akcenat na
pokret treba da ga usavršavaju, jer performanse zavise upravo od veštine
pokreta (npr. fudbaler koji dribla). Na primeru MMA borca možemo reći da za
njega nije preterano bitno da ima lep oblik i tonus grudnih mišića, ali je
veoma značajno da njegove grudi mogu u trenutku da stvore veliku silu i ako
treba više puta u kratkom vremenu.
Suprotno, bodibilder, kome uspeh zavisi od forme i
fizičke pojave, ne brine toliko o izdržljivosti ili eksplozivnosti njegovog
tela. Umesto toga brine ih kako njihovi mišići izgledaju i razvijaju se od
treninga kojem ih izlažu.
Primera radi, bodibilder nije opterećen time
koliko može da skoči uvis, ili čak koliko može da natovari na čučanj. Njemu je
bitno da ima jake, pune, razvijene noge sa što boljim separacijama.
Iako su nam razlike među ciljevima sportista jasne
i vidljive, nekako one blede kada svi mi kročimo u teretanu. Hajde onda da
vidimo kako bi ovi stilovi treniranja mogli odgovarati različitim sportistima,
a sve u cilju da se iz ovih metoda izvuče maksimum.
Trening
baziran na usavršavanju pokreta:
Postoji nekoliko načina na koje atleta može
usavršiti ili dići na viši nivo svoje pokrete, a samim tim i performanse u
sportu.
Brzina
ponavljanja. Prosto rečeno, ako želite da budete brži, trenirajte
brže.
Kako biste uvećali snagu, brzinu i eksplozivnost
(koja je rezultat veće snage i brzine) potrebno je da mišiće izložite takvoj
vrsti pokreta koji aktiviraju ogroman broj mišićnih vlakana, a istovremeno
predstavljaju i snažan stimulans na centralni nervni sistem.
Drugim rečima, atleta ima cilj da u što većoj meri
usavrši vezu između motornih jedinica i nervnog sistema.
Kao što smo rekli, jedan od načina da ovo
postignete jeste izvođenje brzih ponavljanja. Iako nam bezbednost treba uvek
biti na prvom mestu, ova metoda je zaista delotvorna.
Primera radi, neka vežbač radi seriju čučnja sa
šipkom. Logično bi bilo (imajući u vidu ono što smo rekli) da koncentrični deo
vežbe radi što brže.
Ako se ovoj metodi prikloni određeno vreme, vežbač
će razviti/uvećati sposobnost da u određenom momentu aktivira što više motornih
jedinica.
Ističemo da povrede vrebaju kod ovakve metode,
pogotovu na mestu gde se dizanje tereta zaustavlja, pa se kreće u ponovno
spuštanje.
Na kraju, ako trenirate brzo i eksplozivno, takvi
ćete i vremenom postati.
Izbor
težina. Drugi način poboljšanja pokreta i performansi jeste konstantno (u
određenom vremenskom periodu) izvođenje nekog pokreta pod jakim opterećenjem.
Primera radi, zamislimo NFL igrača koji konstantno
tovari na benč presu, kako bi razvio što jače grudi kako bi u trenutku stvorile
što veću snagu, neophodnu za sport kojim se baiv.
Preporuka za njega jeste da vežbu izvodi sa
visokim težinama, procentualno vrlo blizu njegovom maksimalnom izbačaju iz
benča. Sve u cilju aktiviranja što većeg broja motornih jedinica odnosno što
jače aktivacije CNS.
Pa u ovom slučaju, vežbač treba da se fokusira na
dve stvari: da zadatu težinu izbaci što brže i što bezbednije za njega, umesto
da se fokusira na kontrakciju pektoralisa.
I upravo na ovom mestu dolazimo do glavne razlike
ove dve metode u treniranju: mentalni
fokus!
Mentalni
fokus. Po našem i mišljenju mnogih, zavisno od mentalnog fokusa vežbača, osetiće
se rezultat nakon serije.
Primera radi, ako pogledate nekog krosfitera i
bodibildera kako rade zgibove na vratilu, shvatićete da rade skoro potpuno
različitu vežbu. Stvar je u njihovom mentalnom fokusu.
Ovaj prvi misli da uradi što više ponavljanja za
što kraće vreme. Kako bi to ostvario pokret vežbe je prilagodio da njemu bude
najefikasniji, tj. da što brže izvede svako ponavljanje. Ne razmišlja o tome
koji mišići treba da snose kontrakciju.
Sa druge strane, bodibilder se tokoom izvođenja
zgibova veoma jako fokusira na grupu mišića koju aktivira tokom rada.
Trening
baziran na kontrahovanju mišića:
Hajde sada da pogledamo kako bi ova ista tri
faktora o kojima smo malopre govorili izgledala u drugačijoj metodi, kada je
fokus vežbača usmeren na nešto drugo.
Brzina
ponavljanja. iako uopšte nije loša ideja da povremeno trenirate sa
većom brzinom ponavljanja, kako biste malo promrdali motorine jedinice,
treniranje zarad hipertrofije se svodi na zadavanje što većeg stresa mišiću,
što većoj i dužoj tenziji.
Dakle, kao što bi u usavršavanju pokreta ključno
bilo aktivirati što veći broj motornih jedinica, kao i centralni nervni sistem,
u usavršavanju fizičke građe, potrebno je mišićnom tkivu zadati što veći stres.
Kako bi ostvario ovo, bodibilder prvo mora
prilagoditi brzinu pokreta, kako bi obezbedio konstantnu tenziju (i što dužu)
na aktivirani mišić. Logično je da će usled toga brzina ponavljanja biti znatno
sporija, nego u prvom tipu treninga, pogotovu negativni deo ponavljanja.
Pozitivni deo pokreta bi trebalo raditi za nijansu
eksplozivnije od negativnog.
Što se brzine ponavljanja u ovoj priči tiče,
glavna vodilja jeste osećaj mišića koji se kontrahuje, koji radi. tome treba
prilagoditi brzinu pokreta.
Izbor
težine. Izbor težine je za bodibildera veoma važan, jer od težine zavisi koliko
kvalitento ponavljanje će biti, u kojoj meri će vežbač stvarno kontrolisati
težinu i terati mišić na rad.
Upravo je ovo jedna od glavnih odlika treninga
bodibildera i suština hipertrofije.
Primera radi, recimo da se bavite bb-om i da
radite potisak na benču šipkom, kako biste razvili vaše pektoralise. Ukoliko
natovarite težeine i jurite ekplozivnost nema sumnje da ćete ojačati, ali
upravo ste veliki deo stresa prebacili i na prednji segment ramena, odnosno
tricepsa, a sve to su mogle vaše grudi da snose, samo da ste težinu
prilagodili. Zaključak je da ste grudi, koje ste primarno trenirali ovom
vežbom, manje stimulisali nego što je moguće.
I ovde, kao i u prethodnoj priči dolazimo do
ključne stvari: mentalni fokus.
Mentalni
fokus. Um je veoma moćno oruđe. A kada je bb u pitanju, veoma je bitno da um bude
prisutan tamo gde nam je najpotrebniji – u ciljanom mišiću ili mišićnoj grupi.
Uzmimo za primer gornji segment leđa, jer po priči
mnogih, ovo je deo za koji vežbač najteže osetio da je pogođen, odnosno
prokrvljen.
Ukoliko biste radili veslanje šipkom sa jakim
težinama, seriju za serrijom, vrlo je moguće da ćete se razočarati u osećaj
nakon serija. Iako je ova strategija dobra da unapredite vaše performanse kada
je ova vežba u pitanju, nije baš verovatno da ćete i unaprediti ovaj segment
leđnih mišića, jer je u pokret uključeno dosta mišića koje ova vežba primarno
ne aktivira!
Ukoliko trenirate kao bodibilder, onda bi trebalo
svu koncentraciju usmeriti na stimulisanje ovog malog segmenta leđa: na
romboide i srednji i donji trapez. U suprotnom, vaše telo će se poslužiti
prevarom da što lakše izvede ovu vežbu, ubacujući i druge mišiće u pokret.
Ukoliko neku vežbu izvodite, bez osećaja da
pogađate upravo željeni mišić, vaš napredak će biti znatno usporen, a takođe
može se desiti da stvorite asimetrije, odnosno nesklad u telesnoj građi.
Onda kada ste isključili um iz vežbanja, vaše telo
će prirodno više aktivirati mišiće koji su vam jači, kako bi se izborilo sa
opterećenjem, ostavljajući one slabije, manje razvijene da „spavaju“. Upravo
zato je važno da sve vreme ostanete koncentrisani iako nimalo nije lako.
Ukoliko vidite da stres ne ide na mesto koje
ciljate, probajte sa manjim promenama brzine ponavljanja, ili pokretom, ili
malo promenite tehniku izvođenja, sve u cilju da se stimulacija pojavi upravo u
onoj grupi koju vežba primarno aktivira.
Na kraju krajeva, od vas sve zavisi!
Izvor: tnation.com