STETNOST PRERAĐENE HRANE
STO DALJE ODETE OD PRIRODE, TO JE VECA STETA KOJU CINITE
VASEM ORGANIZMU, A MI SMO OTISLI PREDALEKO I KRUPNIM KORACIMA KORACAMO JOS
DALJE. MASOVNO SMO PRODALI NASE ZDRAVLJE TIPU CIVILIZACIJE KOJA TRUJE VODU I
HRANU I LISAVA SIROKE MASE OSNOVNIH HRANLJIVIH MATERIJA NEOPHODNIH ORGANIZMU.
DOZVOLILI SMO DA NAS HRANE INSTANT PRERADJENOM HRANOM IZ KUTIJA, PREPUNOM
KOMZERVANSA, VESTACKIH BOJA I AROMA. NIJE SLUCAJNO STO SE MNOGE BOLESTI
DANASNICE EPIDEMIOLOSKI SIRE.
Savremena ishrana se sastoji od preterano preradjene
„bezivotne“ hrane koja sadrzi malo ili nimalo vlaknastih materija i koja
proizvodi malo enzimske aktivnosti. Jedemo hranu kojoj je oduzeta zivotna
snaga, hranu koja nije sveza i koja je siromasna hranljivim sastojcima. Sva
prirodna vlakna, kao sto su ljuske zrna, uklonjene su jos u fazama prerade.
Upravo zbog toga, ishrana je siromasna vlaknima, varenje je sporo i otpadne
materije ostaju duze u telu. Sve ovo postavlja savrseno stanje za formiranje
otrovnih materija. Takodje, odradjene materije mogu da sadrze ogromne kolicine
hemikalija i toksina koji su dodati u obradi. Mi unosimo mnogo hemikalija kao
sto su vestacke boje, vestacke arome i konzervansi koji mogu uciniti da hrana
izgleda atraktivnije i ima sveziji ukus. Posledice po nase zdravlje su
katasrofalne...
Pored toga, hrani
koja je preradjena nedostaju enzimi. Svaka metabolicka funkcija u nasem telu i
svaka hemijska reakcija koja nas drzi zdravim pomognuta je enzimima. Bez enzima
nema zivota. Enzimi pokrecu telo. Svakog dana vase telo sagoreva enzime za
pokretanje nasih organa kao sto su srce, jetra, bubrezi, pankreas, kao i
trilione pojedinacnih celija koje su nosaci zivota. Ti enzimi treba da se
obnavljaju jer ih telo koristi. Vase telo obnavlja zalihe enzima priizvodnjom
ili ako ih pripremate iz spoljasnjih izvora. Oni dolaze iz sirovih namirnica-
povrca, voca, pa cak i mesa. Oni se mogu konvertovati za telesne potrebe.
Kada nema dovoljno enzima dostupnih na dnevnoj bazi, vase
telo pocinje da razmenjuje razne telesne funkcije. Na primer, kosa moze da
postane suva , nokti mogu lako da pucaju i koza da postane suva- sto daje
izgled starije osobe. Osim toga nastaju i ozbiljnije smetnje, jetra naprimer
nece biti u stanju da obradi izlucivanje otpadnih proizvoda. Pedeset odsto svih
enzima koje telo koristi trose se na varenje hrane. Kada nema dovoljno enzima
na raspolaganju za proces varenja telo ih „ krade“ iz drugih organa. Dokaz za
to je veoma veliki broj dodataka koji se prodaju za losu probavu i cinjenica da
vam se spava posle obroka. Telo krade energiju ( enzime iz drugih telesnih
funkcija. Bez ovih enzima, zbog njihovog nedostatka u hrani koju jedemo,
prosecna osoba svari samo oko 30-70% od onoga sto jede.
Preradjena hrana i gotovo sve zapakovane namirnice ne sadrze
zive enzime. Kada se bilo koja hrana zagreva na temperaturu visu od 45%
celzijusa, ziva aktivnost enzima je unistena. Sustina je, kad unosimo hranu
koja je lisena adekvatnih hranljivih materija kao i enzima u nase telo, vremenom
cemo se istrositi. Unistavanje zivih enzima, ne dozvoljava nasoj hrani da se
dobro svari. Tada nas imuni sistem postaje i mi razvijamo degeneativna
oboljena. Cak i ne-preradjena hrana kao sto su sveze voce, povrce, mlecni
proizvodi, zitarice i meso cesto sadrze hemijske ostatke od pesticida,
herbicida, hormone i druge proizvode koji se koriste u njihovom uzgoju. Sve ove
supstance smanjuju kolicinu vitamina E na raspolaganju za biohemijske i
fizioloske procese.
Beli pirinac, beli hleb i bela testa su beli jer su im iz
sadrzaja oduzeti minerali, vitamini, vlakna. To su zapravo stetne vrste hrane
po organizam zbog posledica nedostatka magnezijuma u tim namirnicima. Kada se konzumiraju ove
namirnice kao i hiljade drugih obradjenih vrsta hrane koju mozete da nadjete na
policama supermarketa, koji se prave od belog secera i belog brasna, potreba
organizma da se dopuni sa magnezijumom je neizbezna, ili ce bez sumnje doci do
poremecaja i bolesti. Mozemo ipak donekle da smanjimo stetu i stres na organe,
ukoliko se kroz dodatke ishrani dopunjujemo sa vitaminima i mineralima koji vam
nedostaju. Izbor rafinisanih zitarica, kao sto su hleb, peciva, zasladjene
ceralije siromasne vlaknima, beli pirinac, testenine ili paste umesto celog
zrna moze da poveca rizik od srcanog napada i do 30%. Najmanje 7 velikih
studija pokazuju da zene i muskarci koji jedu integralne zitarice (ukljucujuci
i crni hleb, ceralije od celog zrna za dorucak, kuvanu ovsenu kasu, braon
pirinac ili druge zitarice) imaju od 20-30% manje srcanih oboljenja. Nasuprot
tome, oni koji se odluce za preradjene zitarice imaju vise srcanih udaraca i
insulinske rezistencije, kao i visok krvni pritisak.
Kada se pirinac preradjuje prolazi kroz razne procese,
ukljucujuci i uklanjanje ljuspice zrna. Kada se taj proces zavrsi, napravljen
je braon pirinac. Medjuti, da bi napravili beli pirinac, unutrasnja ljuska je
uklonjena i zrno se polira koriscenjem glukoze. To mozda ne izgleda kao velika
razlika, ali na taj nacin se uklanja nekoliko vaznih hranljivih sastojaka. Da
bi se vratile ove hranljive materije, veliki broj kompanija sprovodi obnovu tih
istih hranljivih materija iz sintetickih izvora. Kod osoba koje konzumiraju
beli pirinac mozemo da ocekujemo nedostatke vitamina E, tiamina, riboflavina,
niacina, vitamina B6, folacina, kao i kalijuma, magnezijuma i gvozdja.
Dijetalna vlakna belog pirinca su cetvrtina od onoga sto sadrzi braon pirinac.
Sve sadrzi secer u sebi. Secer je najeftiniji konzervans
koji prehrambena industrija koristi za povecanje roka trajanja preradfjene
hrane. Ova visoko rafinirana supstanca koju zovemo secer je lisena bilo kog od
bitnih elemenata neophodnih za njeno efikasno metabolisanje od strane
organizma. Da bi to kompenzovalo, telo pozajmljuje vitamin B iz rezerve u
tkivima. To slabi nervni sistem, izazivajuci hiperaktivnost kod dece izaziva i
razne bolesti kos odraslih.
Reci da je secer los
za vas je i suvise blaga konstatacija. Sve opasnosti od konzumiranja previse
rafinisanog secera zataskane su dizanjem halabuke da su sve masti lose. Mnogi i
danas i dalje krive masti za svoje zdravstvene probleme umesto secera. Sa svim
ovakvim izbegavanjem „masti“ kao glavnog krivca da li se konacno stalo
bolestima na put? Odgovor je : „Ne“! u stvari, istina je sasvim suprotna. Iako
mediji prikazuju masti kao krivca za razvoj nekoliko bolesti (npr.bolesti
srca), secer je glavni kriovac koji se sve vreme izvlaci. Sigurno je da se neko
stara o tome da prodaja i potrosnja secera iz godine u godinu raste, a u isto
vreme mi nismo u stanju da se odupremo krivcu i da ga osudimo jer suvise
uzivamo u njegovom ukusu.
Preterano konzumiranje secera ukljuceno je u mnoge
uobicajene zdravstvene probleme: hipoglikemija, dijabetes, bolesti srca, visok
holesterol, gojaznost, lose varenje, kratkovidost, seboricni dermatitis, giht,
hiperaktivnost, nedostatak koncentracije, depresija, anksioznost kao i jos
mnogo toga. Secer se brzo pretvara u krvotoku u masti (trigliceride), sto
povecava gojaznost, rizik od srcanih oboljenja i dijabetesa. Secer u velikoj
meri povecava propadanje zuba. Rafinisani secer je toliko stetan kada se unosi
u ljudski organizam, jer nudi samo ono sto nam nutricionisti opisuju kao
„prazne“ kalorije. Nedostaju mi oni prirodni minerali prisutni u secernoj repi
ili trski. Nedostatak vlakana u seceru stvara tendenciju da se prejedemo. Pored
toga, secer je losiji od svega jer crpi i lisava telo dragocenih vitamina i
minerala kroz zaheve za varenje , detoksikaciju i eliminaciju koje postavlja na
sistem pojeddinca.
Ako se secer uzima svaki dan to konstantno proizvodi previse
kiselo stanje organizma, a sve vise i vise minerala je potrebno i oni se
izvlace duboko iz tela u pokusaju da isprave neravnotezu. Konacno, u cilju
zastite krvi, toliko kalcijuma je uzeto iz kostiju i zuba da pocinje raspadanje
i opste slabljenje. Visak secera na kraju utice na svaki organ u telu. U
pocetku, on se skladisti u jetri u obliku glukoze. Posto je kapacitet jetre
ogranicen, dnevni unos rafiniranih secera (iznad potrebne kolicine prirodnog
secera) uskoro cini da se jetra prosiri kao balon. Kada je jetra puna do
maksimuma kapaciteta, visak glikogena se vraca u krv u obliku masnih kiselina.
One se tada dovode u svaki deo tela i cuvaju se u oblastima koje su
najneaktivnije : stomak, zadnjica, grudi i butine.
Kada ova relativno
bezazlena mesta budu vec potpuno ispunjena, tada se masne kiseline
distribuiraju medju aktivnim organima, kao sto su srce i bubrezi. Oni pocinju
da se usporavaju, da bi njihova tkiva pocela da se degenerisu i pretvaraju u
masti. Celo telo je pod uticajem njihove smanjenje sposobnosti i tada se stvara
abnormalni krvni pritisak. Krvotok i limfni sistem su pod napadom. Dolazi do
prekobrojnosti belih celija i stvaranje tkiva postaje sporije. Tolerancija
naseg tela i snaga imunog sistema postaje ogranicena, tako da ne mozemo
adekvatno odgovorimo na ekstremne napade, bilo da se radi o hladnoci, toploti,
komarcima ili mikrobima.
Jedan od slucajeva koji su skrenuli paznju javnosti na drugu
i ne tako slatku stranu price o seceru bio
je brodolom sa prezivelim mornarima koji su jeli i pili nista osim
secera i ruma devet dana. Price koje su ispricali stvorile su veliki problem za
odnose sa javnoscu za dilere secera. Ovaj incident se dogodio kada je
1793.godine brod sa tovarom secera doziveo brodolom. Pet prezivelih mornara su
konacno spaseni posle devet dana. Oni su bili u ocajnom stanju usled gladovanja
i konzumirali su samo secer i rum. Eminentnog francuskog fiziologa F. Magendie
je taj incident inspirisao da sprovede svoju seriju eksperimenata sa
zivotinjama, cije rezultate je objavio 1816. godine. U eksperimentima, on je
hranio pse ishranom koja se sastojala od secera ili maslinovog ulja i vode. Svi
psi su se iscrpeli i umrli.
Mornari koji su preziveli brodolom i francuski fiziolog sa
eksperimentima na psima dokazali su istu poentu. Kao stalna ishrana, secer je
gori nego ne jesti nista. Obicna voda vas moze odrzati u zivotu neko vreme.
Secer i voda vas mogu ubiti. Ljudi nisu u stanju da opstaju na dijeti secera.
Cetiri mrtva psa u laboratoriji profesora Magenidia upozorili su industriju
secerta na sve opasnosti slobodnog naucnog istrazivanja. Od tada pa sve do
danas, industrija secera ulozila je milione dolara u nauku. Najbolja naucna
imena koja se novcem mogu kupiti su angazovana, u nadi da mogu jednog dana da
dodju do necega sto je barem prividno naucno, a da govori u korist secera.
Dokazano je, medjutim, da je secer glavni faktor u kvarenju zuba, secer u ishrani coveka izaziva gojaznost, kao i da je uklanjanje secera iz ishrane izlecilo i simptome strasnih bolesti rasprostranjenih sirom sveta kao sto su dijabetes, rak i srcana obolenja. Frederik Banting, jedan od pronalazaca insulina, primetio je 1929.u Panami da je medju vlasnicima plantaza secera koji su velike kolicine njihovog preradjenog proizvoda, dijabetes je bio uobicajen. Medjutim, medju mestanima koji su sekli trsku i koji su je samo sirovu zvakali, nije naisao na dijabetes.
Proizvodjaci secera su nastavili da pokusavaju i da se nadaju, donirajuci velikodusne fondove za istrazivanja na koledzima i univezitetima., ali istrazivacke laboratorije nikada nisu dosle do bilo kakvih cvrstih rezultata koje bi proizvodjaci mogli da koriste. Postavlja se pitanje da li i treba da se trude. Dokle god ljudi nisu upuceni u pozadinu price i dokle god ih zanima samo da li je secer sladak, proizvodjaci mogui zadovoljno da trljaju ruke...kao i farmaceuti...
Ukoliko trazite efektivne nacine treninga i ishrane koji ce vam pomoci da unapredite izgled vaseg tela, popravite njegovu funkcionalnost i unaprediti sveukupno zdravlje, ulogujte se na LINK
Izvor : X-FITNESS, GODINA IX, BROJ 54