POJAČIVAČI PERFORMANSI: MOGU LI NADOKNADITI INFERIORNOST GENETIKE?
Pitanje
koje se u svetu sporta, među profesionalnim sportisitma i trenerima, skoro uvek
postavlja, posebno u novije vreme. Ipak, i pored brojnih studija, kao i
autoriteta koji govore o ovoj temi, treba biti objektivan i reći da još uvek nismo došli do potpuno preciznog
odgovora, koji bi bio utemeljen na naučnoj osnovi.
Imajući
to u vidu, obratimo pažnju šta o ovoj temi misle velikani modernog
bodibildinga.
Shawn Ray:
„Istina
je da pojedinci koji imaju genetsku predispoziciju da relativno lako dobijaju
na mišićnoj masi, ili da održavaju telo utegnutim, uz manji procenat telesne
masnoće, imaju prednost u odnosu na one
koji to ne mogu, bar ne istim intenzitetom kao ovi prvi. Stoga, ove druge
često nazivamo „hardgejneri“. Takođe, može se, po mom mišljenju, reći da
upotreba određenih lekova danas može napraviti razliku između ove dve grupe
vežbača/sportista, ali ta razlika, opet po mom mišljenju, vrlo je mala, skoro neprimetna.
Vežbači moraju
da shvate da u svetu takmičarskog
bodibildinga ne postoje mere kojima se mogu iskazati napori, želje, volja
profesionalnih takmičara, njihova glad za uspehom, glad za pobedom. Bilo je, i
uvek će biti, onih takmičara koji „bljesnu“ na kratko, tj. pojave se na par
takmičenja, pokažu zaista odličnu formu, ali ubrzo potom, kada skrenu pažnju na
sebe i kada počne da se govori i piše o njima, kao da nestanu. Nažalost, mnogi od takmičara ovog profila veruju da se
uspeh može ostvariti preko noći, a vrlo često se njihove priče ne završavaju
dobro, najčešće usled neracionalne upotrebe raznih lekova.
Bodibilder
koji ulaže vreme svakog dana u
teretani da bi izgradio jaku, lepu osnovu svog tela, kako bi potom strpljivo godinama nadograđivao, usavršavao
svoju formu, ima najviše šanse da traje
u ovom sportu, da njegovo ime zaista ostane upamćeno. U modernom vremenu,
sve ređe, nažalost, viđamo takmičare sa onim čuvenim „V“ oblikom, sa prirodno
tankim zglobovima i ravnim stomacima. Mišljenja sam da je ovo prvenstveno usled
veoma intenzivne upotrebe raznih lekova među profesionalcima.
Previše sportista ne procenjuje objektivno
njihove prirodne kapacitete da se takmiče na najvišem nivou. Takođe, mnogi
odbijaju da shvate da je proces izgradnje vrhunske takmičarske forme dugogodišnji
i da treba da se odvija korak po korak. Umesto toga, mnogi bi preskočili
korake, i za što kraće vreme bi da se popnu na binu i stanu pored najboljih.
Mnogi se ne trude da zaista svoje prirodne
potencijale dovedu skoro do maksimuma, nego brže-bolje počinju upotrebu
anabolika kako bi što pre postali veći, brži i jači! Ova praksa urušava njihov
prirodni potencijal da se razviju i izgrade svoje telo, kao što vrlo često
urušava i njihove profesionalne karijere.
Iako je jasno da pojedini
lekovi zaista daju rezultate, takođe je jasno, bar bi trebalo, da ne daju isti
lekovi iste rezultate svima koji ih uzimaju! Tanka linija između racionalne i
neracionalne upotrebe se vrlo lako prelazi tokom potrage za „pobedničkom
formulom“ od strane mnogih takmičara. Samo nekolicina onih koji su dovoljno
pametni da shvate da je važno da iskoriste što više od svojih prirodnih
potencijala (blagoslova), pa da onda uz konstantnu primenu znanja zaista
dosegnu vrh i pokupe uspeh.
Takozvani
„zakon neuspeha“ čeka svakog takmičara koji veruje da se formula njegovog
uspeha krije u nekoj piluli ili na dnu neke ampule ili bočice i to je istina koju mnogi odbijaju da prihvate! Ukoliko
imate lošu genetiku, na primer, tanke ruke, uska ramena i široke kukove, nema
tih pojačivača koji će vam pomoći da pobedite onog koji je genetski
predodređeniji za ovaj sport, bez obzira
na kvalitet i doze koje bi uzimali! TO JE PRAVA ISTINA! “
Kevin Levrone:
„Ova tema me podseća pomalo
na one silne debate tipa „prirodno nasuprot veštačkog i slično tome. Ja
genetiku posmatram kao smernicu koja u određenoj meri određuje budućnost. Ono
što treba istaći jeste da dobra genetika sama neće ostvariti ništa impozantno.
Bez primene rada, volje i racionalnog planiranja ni najbolji geni neće
ostvariti ništa zapaženo. Sa druge strane, ukoliko je pojedinac svestan svog
blagoslova dobre genetike i svojim postupanjem čini sve da je maksimalno
iskoristi, e onda mogu da se ostvare zaista odlični rezultati.
Zahvalan sam
svojoj genetici koja mi je tokom karijere omogućavala da stvaram i održavam
formu koja je prijala oku sudija i koji su je ocenjivali prilično dobro. Ali,
da nisam svoj blagoslov negovao na pravi način, nikad ne bih bio u vrhu.
Dakle,pitamo
se ukoliko pojedinac nije blagosvoljen genetikom da napreduje na polju mišićne
mase, da li mu veštački pojačivali mogu pomoći da nadoknati svoju inferiornost?
Opet se vraćam na ono što sam istakao: bez
dovoljno rada, discipline i akcije NE POSTOJI lek koji će sam izgraditi
rezultate. Dakle, u oba slučaja, i u slučaju genetske superiornosti i u
slučaju upotrebe pojačivača, sigurno je da pojedinac mora ulagati mnogo rada
tokom treniranja. Da bi ostvario najbolje rezultate u takmičarskom
bodibildingu, smatram da je potrebno da takmičar zaista ima odličnu genetiku,
koju će dići na viši nivo upotrebom određenih anabolika. Dakle, kombinacija
genetike i racionalne upotrebe veštačkih pojačivača daje pobedničku formulu,
pod pretpostavkom konstantnog rada i discipline.
U
slučaju pojedinaca koji nisu nagrađeni dobrom genetikom a upotrebljavaju
anabolike, vrlo je verovatno da će ostvariti bolje rezultate za sebe, nego kada
uopšte ne bi koristili anabolike, ali skoro je sigurno da ih anabolici neće
dovesti do samog vrha. Sa druge strane, ukoliko pojedinac sa odličnom genetikom
trenira bez upotrebe anabolika, naravno da će ostvarivati dobre rezultate ali
ne one koje bi mogao dostići upotrebom lekova. Pa, da li bi kombinacija loše
genetike i upotrebe anabolika bila bolja u odnosu na dobru genetiku bez
upotrebe anabolika? Objektivno, ovo zavisi od mnogih faktora, kao što su
trenažni staž pojedinca, njegovo ukupno zalaganje, kvalitet ishrane, kvalitet
života itd.
Gde
nas ovo dovodi, šta na kraju možemo sigurno
zaključiti?
1. Genetika definitivno ima
značaja za profesionalno bavljenje bodibildingom.
2. Anabolici takođe imaju
značaja u ovom sportu.
3. Kombinacija ova dva
elementa daje najbolje rezultate i
najobjektivnije šanse za uspeh.
4. Bez mnogo rada i discipline sve ovo postaje pričanje u prazno. Rad je primarni i
suštinski element u jednačini za uspeh.
Na
kraju, zauzeo bih stav da je najbolja opcija: dobra genetika+racionalna
upotreba anabolika. Prvi element dobijamo rođenjem, i za sada ga ne možemo kontrolisati,
drugi možemo. Ono što pojedinac odabere je naravno njegova lična stvar, ali
treba uvek imati u vidu kako su stvari objektivno postavljene.
Iskreno
se nadam da sam makar malo doprineo rasvetljavaju misterije koja obavija ovu
temu i takođe se nadam da ćemo ubuduće imati znatno više potvrđenih informacija
o ovome. Držim palčeve naučnicima da pouzdano izuče kako mogu da reprogramiraju
ljudski DNK i da nas ubuduće „šminkaju“ po želji “ .
Izvor:
musculardevelopment.com