UVEĆANO LUČENJE ANABOLIČKIH HORMONA NE POJAČAVAJU SINTEZU PROTEINA



Postoji obimna stručna literatura koja potvrđuje da ljudski hormoni, kao što su hormon rasta-GH i testosteron-T imaju sposobnost da promovišu mišićni rast i napredak u fizičkoj snazi.
S tim u vezi, logično je zaključiti da oni muškarci koji imaju manjak GH ili T, po pravilu, imaju uvećanu telesnu masnoću, manjak mišićne mase, a i znatno su slabiji u radnim performansama, prvenstveno usled umanjene sposobnosti da akumuliraju i oslobađaju silu kontrakcijama skeletnih mišića.

Nauka nam govori da su anabolički efekti T na mišićnu masu korelativno zavisni od koncentracije ovog hormona u telu, odnosno visine doze koja se unosi.
Zanimljiv je zaključak studije „Basin“ koja je ponudila hipotezu da suprafiziološke doze testosterona mogu indukovati mišićni rast i snagu kod mlađih muškaraca bez treniranja. Istraživači ove studije zaključili su da je do rasta došlo usled uvećavanja širine mišićnih vlakana, i vlakana tipa I i vlakana tipa II.

I pored brojnih naslova o ovoj temi, objektivno treba reći da i danas nisu potpuno poznati mehanizmi putem kojih T promoviše mišićni rast. Jedna od glavnih dogmni tokom poslednjih decenija tvrdi da testosteron uvećava mišićnu masu tako što promoviše frakcionalnu sintezu proteina.
Mnoge studije objavljivale su zaključke da pri upotrebi testosterona dolazi do uvećanja mrežne sinteze proteina, čak i u stanju kalorijskog deficita kod ispitanika. Logična estrapolacija kontinuiranog uvećanja mrežne sinteze proteina jeste uvećanje kvalitetne, nemasne mišićne mase kao i unapređivanje fizičke snage.

Sa druge strane, i hormon rasta je takođe poznat po svojim pozitivnim efektima na mišićni rast. Znamo da težinski trening promoviše lučenje GH iz hipofize, a da je količina oslobođenog seruma korelativno zavisna od intenziteta vežbanja, što znači da bi veći intenzitet rada trebalo da utiče na veću dozu lučenog seruma ovog hormona.

GH promoviše aktivaciju mehanizama koji su odgovorni za sagorevanje telesne masnoće radi sinteze energije u telu, posebno u mehanizmima mišićnog rasta. Takođe, ovaj hormon promoviše i apsorpciju i inkorporaciju aminokiselina u strukture proteina u mišićnim tkivima. 


Rečju, hormon rasta je anabolički hormon koji može uvećati mišićnu masu čoveka. S tim u vezi, studije izvođene na ljudima zaključile su da upotreba GH može uvećati i sintezu proteina u celom telu, i sintezu proteina u mišićnim tkivima, kao i da može, skoro u istoj meri, uticati na uvećavanje kvalitetne mišićne mase sa jedne strane, i sagorevanje, gubljenje telesne masnoće sa druge strane.
Koncentracije GH takođe utiču na hepatičku sintezu cirkulišuće forme hormona IGF-1, a može uticati i na produkciju ovog hormona u drugim tkivima, kao što su skeletni mišići.

S obzirom na to da su i hormon rasta i testosteron potencijali stimulatori sinteze proteina, logično je dakle zaključiti da uvećanje koncentracija anaboličkih hormona tokom izvođenja težinskog treninga znači i intenziviranje procesa sinteze proteina.

U vezi sa ovom hipotezom, istraživači iz SAD su organizovali zanimljivu studiju kako bi ispitali da li akutne promene u koncentracijama anaboličkih hormona, kao posledica visokointenzivnih težinskih treninga, mogu pojačati sintezu proteina.

Zdravi, mladi muškarci su podeljeni u dve grupe: grupu sa niskim vrednostima hormona i grupu sa visokim vrednostima hormona. Mladići su izveli dva probna treninga u odvojenim danima. Ispitanici grupe sa niskim vrednostima hormona-L izvodili su unilateralne pokrete za stimulaciju mišića ruku-pregib na skotovoj mašini, kako bi aktivacija bila u što većoj meri uperena na jedan mišić-biceps.
 U grupi sa višim vrednostima hormona-H ispitanici su izvodili istu izolacionu vežbu, da bi odmah potom izveli intenzivne vežbe za mišiće nogu, visokim radnim opterećenjem i visokim obimom, a uz kratke periode odmora između serije. Sve ovo radi stvaranja jakog stresa na telo, a u cilju što jačih hormonskih reakcija.
\
Unilateralna vežba podrazumevala je četiri radne serije po 10 ponavljanja, sa radnim opterećenjem od oko 95% od 10 RM, tako da bi otkaz mišića usledio u poslednjoj radnoj seriji. Kako bi se maksimizovao hormonski odgovor tela, ista vežba izvođena je kontralateralnom rukom, uz potonji protokol od 5 serija po 10 ponavljanja u vežbi leg pres, uz opterećenje od oko 90% od 10 RM, kao i 3 serije po 12 ponavljanja na vežbi ekstenzija kvadricepsa/pregib zadnje lože (1 serije od svake vežbe u vidu superserije, dakle bez odmora između dva različita pokreta).

Periodi odmora između vežbe za ruke i vežbi za noge bili su 120 sekundi i 60 sekundi, tim redom. Svi ispitanici u ovoj studiji bi nakon završetka izolacione vežbe za biceps popili proteinski šejk sa 25 grama whey proteina. Šejk je imao ulogu tipičnog proteinskog pića predviđenog za kraj treninga, čija je svrha da da obezbedi potrebne aminokiseline za mehanizme koji su u mišićima aktivirani usled vežbanja pod opterećenjem. Odmah nakon završenih trenažnih protkola ispitanicima su rađene mišićne biopsije i uzimani uzorci krvi. Zaključak ove studije bio je posebno zanimljiv.



Kao što su istraživači očekivali, grupa H (sa višim vrednostima hormona), čiji ispitanici su kombinovali vežbe za obe ruke, kao i vežbe za mišiće nogu, zabeležila je znatno izraženije odgovore tela i aktiviranih mišića: uvećana akumulacija laktatne, mlečne kiseline u radnim mišićima, zatim uvećana koncentracija GH, IGF-1, kao i testosterona, sve u poređenju sa grupom L (sa nižim vrednostima hormona). Ipak, ono što je iznenadilo bilo je saznanje da je obim sinteze proteina kod ispitanika obe grupe bio skoro identičan.

Da je akutno uvećanje koncentracije anaboličkih hormona u mišićima kao posledica težinskog treninga mehanizam za uvećanje sinteze proteina, onda bi istraživači zabeležili značajan porast ovog procesa u grupi H, ali to je ipak izostalo.

 Dodatno, zapitajmo se i ovo: ako bi akutna uvećanja koncentracija anaboličkih hormona tokom težinskih treninga bili među dominantnijim faktorima za stimulaciju mišićnog rasta i sinteze proteina, zašto onda elitni poverlifteri jasno demonstriraju izraženi mišićni rast skeletnih mišića, ako je poznato da u svojim trenažnim protokolima uzimaju duge periode odmora između radnih serija, mnogo duže nego što to obično čine bodibilderi, tj. sportisti koji primarno treniraju za mišićni rast?

Na kraju, dosadašnja stručna literatura nam govori da lokalni mehanizmi, koji se aktiviraju usled voljnih aktivnosti koje se izvode pod opterećenjem u samim mišićima, imaju glavnu ulogu u aktiviranju sinteze proteina u mišićnim tkivima, a ne globalni (na nivou organizma) sistemski mehanizmi.


Izvor: musculardevelopment.com


Plaćanje pouzećem, po prijemu pošilke. Pošiljka se šalje brzom poštom.Vreme dostave 2-3 radna dana . CENA paketa (ispod 6.000 RSD) će biti uvećana po ceni tarifiranja brze pošte.

Ako kupujete proizvode čija ukupna vrednost prelazi 6.000 RSD dostava je BESPLATNA. Troškove brze pošte snosimo Mi.
Za kupovinu preko 10.000 RSD uz besplatnu dostavu ostvarujete i popust od 10% 


Popular Posts From This Blog

VINSTROL-LOŠE VESTI

ISPOVEST JEDNOG KORISNIKA AAS

ANABOLIČKA FARMAKOLOGIJA-STANOZOLOL (winstrol)