DA LI USPESI PROFESIONALACA ZAVISE ISKLJUČIVO OD UPOTREBE ANABOLIKA I DRUGIH LEKOVA?
“Sve mu je to od steroida!” najčešća rečenica koju možete
čuti kada neko želi da opiše naprednog vežbača.
Bodibilder se pojavi u kafiću,
klubu il drugde, a komentari ove vrste samo saleću sa svih strana. Istina,
mnogi od ovih komentara upućuju upravo oni koji zavide, uz izuzetak nekolicine cinika koji žele da naporan rad ovog
krupnog momka unize izjavom da je sve to na njemu “posledica upotrebe
steroida”.
Današnji bodibilding, kao stil života, predstavlja jedno od
retkih putovanja kojima je cilj unapred i precizno određen. To je jedan spor
proces, uz mnogo uspona i padova, gde se dosta napora i resursa ulaže bez odmah
vidljivih rezultata. Kao stil života predstavlja izraz nečije strasti, želje da
bude svoj, da bude drugačiji. Stvaranje forme koja je dostojna pojavljivanja na
najvećim takmičenjima apsolutno zahteva godine žrtve, blagoslov dobre genetike,
ali i radnu etiku i disciplinu koju ne
mogu svi da isprate. Uniziti sve ovo izjavom da sve na kraju dolazi od
uzimanja steroida je veoma uvredljivo.
Ipak, anabolici i dalje imaju određenu ulogu u svetu fitnesa i bodibildinga
tako da će i ovi skeptici i zavidnici uvek imati “materijala” da čašćavaju
izjavama ovakve vrste.
Ali, svejedno, šampionska forma zahteva konstantan i fizički
napor i psihičku snagu, znatno u većoj meri nego u mnogim drugim profesionalnim
sportovima, što je upravo jedna od prvih stvari koje mnogi kritičari ili ne
razumeju dovoljno ili odbijaju da razumeju uopšte. Mnogo je lakše jednostavno
izjaviti kako je “neko na hemiji”. Sličan stav zauzima i slavni urednik
respektabilnog časopisa u ovoj sferi, Peter McGough koji je pratio karijere,
intervjuisao i poznavao skoro sve šampione modernog bodibildinga. On kaže:
“Pojedinci nisu imali srama kada su govorili da je šestostruki šampion Dorijan
Jejts sve titule osvajao zahvaljujući nekom tajnom leku koji niko drugi osim njega nije imao. Glupost!” i
nastavlja “Veoma naporan rad, upornost, dobra genetika i ratnički mentalitet,
to je ono što je Dorijana izdvajalo od drugih. Ne kažem da drugi to nisu imali,
ali očigledno da nisu imali u dovoljnoj meri kao Dorijan”.
A, kada su mnogi kritikovali velikog Ronija Kolemana kako
sve titule duguje anabolicima Peter je
govorio: “Roni je osvojio osam titula na “Olimpiji”, jer je osam puta prikazao
najbolje telo na svetu, ne zato što je imao najbolje anabolike na raspolaganju!
To je neoboriva činjenica! Postaviti stvari drugačije i uputiti kritike Roniju
za njegove neverovatne uspehe jednostavno nema racionalnu potporu. Kada bi samo upotreba lekova bilo ono što
se računa u svetu bodibildinga, onda bi svaki hemičar ili farmaceut mogao
postati šampion”.
Nažalost, ova mišljenja ne dele svi. Mnogima je
jednostavnije da kažu da je sve posledica hemije, a ne napornog rada. Da li
anabolički lekovi pomažu bodibilderima da se brže oporavljaju i napreduju?
Naravno da pomažu. Da li mu pomažu da svoj trening učini efikasnijim?
Apsolutno! Ali, bez obzira šta koristi i
u kojoj meri, svaki bodibilder mora prvo da uđe u teretanu stane ispod šipke i
prolije suze i znoj svakog dana, da bi mogao ostvariti neki napredak. Pa kada
bol prestane, a suze i znoj ispare, svaki bodibilder takođe treba da
svakodnevno brine o svojim obrocima, da
ide u kupovinu, priprema obroke, vodi računa o svojoj ishrani i drži se plana,
dok većina ljudi oko njega živi potpuno drugačijim načinom života.
Veliki šampion Šon Rej svojevremeno je zapušavao usta svima
koji su se usuđivali da unižavaju trud bodibildera: “Hajde neka neko od
kritičara provede samo jedan dan kao elitni profesionalac ovog sporta. Na kraju
dana će vam biti potpuno jasno da je ovo fizički,
a ne hemijski sport!”
Da li se realno sve
vrti oko anabolika?
U potrazi za odgovorom na ovo pitanje istražili smo šta o tome
imaju da kažu vodeći eksperti u oblastima ishrane i bodibildinga.
Viktor Prisk, sertifikovani
ortopedski hirurg i IFBB Pro takmičar:
“Imajući u vidu medijsku pažnju negativnog karaktera koja se
usmerava prema bilo kojoj vrsti leka koji se koristi radi unapređivanja
performansi sportista, jasno je i da bodibilderi dobijaju mnogo kritika. Pa,
svejedno, kada mi neko priđe u teretani i pita me da li je potrebno da uzima
neki od lekova da bi bio bodibilder ja samo prevrnem očima. Pitanja ove vrste
obično dolaze od onih koji ne razumeju u potpunosti suštinu ovog sporta i način
života koji vode elitni profesionalci. Ja obično odgovaram na ova pitanja
pitanjem šta je momak doručkovao tog jutra. A kada mi kaže da je jeo burek i
jogurt ili tako nešto slično, onda presečem stvari i kažem da bez pravog
goriva, u smislu visokog unosa proteina, zdravih masti i ugljenih hidrata,
steroidi ne znače ništa, neće dati ikakve efekte. A dodatno, da bi dali efekta,
potrebno je da onaj koji ih uzima odlično i trenira! Dakle, mnogo više obaveza
tu ima od jednostavnog gutanja ili ubadanja. Nažalost i među profesionalcima
postoje oni koji ne znaju pravu suštinu i smatraju da anabolici i drugi lekovi
treba da budu centar njihovog univerzuma. U ovim slučajevima nažalost ishodi su
loši, često se završavaju i smrtnim slučajevima, jer probaju razne kombinacije
oralnih lekova, zatim injekcija, peptide, anti-estrogene i ko zna šta još.
Zbog
svoje nepažnje i neznanja završavaju loše. Upotreba
anabolika može imati smisla samo kod onih naprednih vežbača i profesionalaca
koji su svojim svakodnevnim aktivnostima, disciplinom i resursima skoro došli
do svog potencijala za napredak, pa od
kontrolisane i pažljivo isplanirane upotrebe anabolika očekuju da im pomogne da
potpuno ostvare svoj potencijal ”.
Dag Kalman, nutritivni
specijalista:
“Za dostizanje hipermišićavosti uz izuzetno nizak nivo
telesne ,masnoće potrebna je posvećenost koja mnogima ne deluje normalno.
Srećom, pa živimo i treniramo u vremenu kada nam na raspolaganju stoji odlična
oprema za treniranje, a dostupni su nam i kvalitetni ukusni suplementi kojima
pojačavamo efekte našeg treninga. Ukoliko želite da pričamo o tome da li
pojedini lekovi mogu od pojedinca napraviti elitnog sportistu odgovor je da
mogu pod određenim uslovima. Ali, isto tako i ne moraju, ukoliko i sam
pojedinac koji ih uzima ne čini ništa da izvuče korist od terapije. Ukoliko
pojedinac nema odgovarajuću genetiku, kao ni radnu, trenažnu etiku, upotreba
steroida neće mu doneti ništa kolosalno. Na kraju, bilo bi zaista nepravedno
reći da elitni sportisti sav svoj uspeh duguju isključivo upotrebi anabolika,
jer kao što vidite, mnogo više tu stvari ima koje je potrebno raditi i pravila
kojih se treba pridržavati”.
Šon Rej, legendarni
IFBB pro takmičar:
“Kao što je to slučaj sa svakim ekstremnim sportom prosečni
posmatrač nema dovoljno vremena niti iskustva da shvati koliko je bilo potrebno
sati, nedelja, meseci, godina i drugog rada da se stvoji finalni produkt koji
on vidi, u našem slučaju takmičarska forma na bini. Kritike su jednim delom na
mestu iz razloga što mnogi koji ih upućuju jednostavno ne znaju za količinu
žrtve koja se trpi tokom treniranja, praćenja režima ishrane, odmora i tako
stalno, sve dok ne postane stil života. A da ne govorimo i o genetici. Pojedini
takmičari nisu previže druželjubivi i retko ih možete sresti i progovoriti reč
sa njima, osim na ktamičenjima, ali većina profesionalaca, koje lično smatram i
umetnicima, nekad kritike uzima i kao komplitmente iz razloga što onda znaju
koliko su daleko otišli od prosečnih ljudi. Kada bi svako mogao uzeti određene
lekove i iste godine odneti titulu na “Olimpji” onda bi stvari bile drugačije,
bilo bi mnogo više takmičara i to ne bi bio toliko veliki uspeh kao što je
danas. Ipak, treba biti objektivan i reći da kada se pojedini lekovi racionalno upotrebljavaju, mogu dati
korist takmičaru”.
Ron Haris, pisac
za časopis “MD”, nacionalni takmičar:
“S obzirom na to da anabolici imaju određenu ulogu u
uspesima profesionalnih bodibildera, veoma je lako doći do laičkog zaključka da
je sva forma postignuta zahvaljujući njima. Ovo je veoma rašireno shvatanje
među onima koji iz nekog razloga ne mogu biti na istom nivou kao elitni
takmičari. Evo šta sam ja naučio od profesionalaca tokom proteklih 25 godina
svog života: prvo, za bavljenje ovim
sportom na najvišem nivou potrebna je odgovarajuća genetika u smislu gustine
mišiće, dužine i gustine kostiju, debljine zglobova itd, kao i sposobnost da
pojedinac uvećava mišićnu masu uz minimalno taloženje telesne masnoće. Potom se
može govoriti o upotrebi anabolika i drugih lekova. Ali, imajući u vidu da svi
elitni takmičari imaju dobru genetiku i da su im dostupni svi anabolici i drugi
lekovi koji se koriste, sve se svodi na to koliko ko trenira u teretani i
koliko je ko disciplinovan u kuhinji.
E sad, uzmite nekog prosečnog vežbača, prosečne genetike i
prosečnih sportskih navika. Oni koji su odlučniji i veći radnici imaće i bolje
rezultate, ali niko od ovih neće stati na binu tokom “Olimpije”. Sami lekovi ne
stvaraju forme kakve viđate na takmičenjima i naslovnim stranama časopisa. Da
je tako, svakog drugog dana biste viđali novo lice i novo telo. Ono što još
treba istaći jeste činjenica da veće
doze ovih lekova ne mogu da nadoknade nedostatak u genetici ili manjak rada,
ili nedisciplinu u kuhinji. Mnogi odbijaju da priznaju da lekovi i
anabolici nisu magične pilule, kako ne bi sami sebi srušili iracionalne snove”.
Piter MekGaug, urednik
časopisa “MD”:
“Bodibilding je odavno meta kritika da se sve dobija
zahvaljujući upotrebi lekova. Ali, glavne osobine koje karakterišu sve elitne
takmičare jesu genetska superiornost, kao
i ogromna želja da tu superiornost
usmere u ostvarivanje svog maksimuma. To je ono što mnogi amateri i
prosečni ljudi odbijaju da razumeju ili da priznaju, pa je onda najlakše reći
ili da “koristi neki tajni lek”, ili da “koristi veoma velike doze lekova”.
Svako ko vam priča da su uspesi u ovom sportu ostvarivani isključivo upotrebom
anabolika ili je neznalica ili vam to priča zato što vam ne želi dobro”.
Izvor: musculardevelopment.com