POZITIVNE I NEGATIVNE POSLEDICE UPOTREBE TESTOSTERONA PO OPŠTE ZDRAVLJE



NAPOMENA   
Svrha  ovog texta  je  da   citaoce  informise  o  ovoj    sve  popularnijoj  temi. Tekst  nemojte  shvatiti  kao  savet ili  uputstvo  za  koristenje  I  obavezno  se  konsultujte  sa  lekarom  pre  upotrebe  bilo kojih vrste   lekova! 

Tekst je preveden u orginalu sa engleskog jezika sa sajta Musculardevelopment com, a Ogistra shop ne preuzima odgovornost za tacnost informacija navedenih u tekstu u celosti ili bilo kom njegovom delu.

Testosteron i ostali anabolički hormoni danas nisu na dobrom glasu usled većeg broja slučajeva zloupotrebe od strane profesionalnih sportista, dovođenja u vezu sa nasilnim ponašanjem, štetnosti po zdravlje i slično. Shodno tome, u literaturi i medijima tokom decenija nijedna pozitivna posledica upotrebe ovih lekova nije objavljivana. Najveći broj objava se ranije odnosio isključivo na negativne posledice neracionalne upotrebe ovih lekova.

Ova „upozorenja“, trebalo bi da su bila dobronamerna, ali ipak ishitrena. Ako se danas podrobnije analiziraju postaće jasno da su mnoga ova upozorenja bila netačna, preuveličana, odnosno pogrešno interpretirana. Ipak, ovo ne znači da je upotreba androgena potpuno bezbedna i bez ikakvih negativnih posledica. Jednostavno, kao i sa mnogim stvarima u životu, ni u ovoj oblasti se ne može dati apsolutan, potpuno pozitivan ili potpuno negativan odgovor.

Danas možemo primetiti da mnogi političari i autoriteti druge vrste imaju žestoko negativan stav o upotrebi anabolika, većinom zbog njihovih uticaja koje mogu imati na fizičku građu. Veoma je važno uvideti da mnogim lekarima i političarima motivi sportista i bodibildera deluju strano i neracionalno, najviše iz razloga što se kose sa njihovim stavovima i mišljenjima. Anabolički steroidi su danas toliko poistovećeni sa bodibildingom i profesionalnim psportom da se njihova upotreba danas smatra patološkom. Štaviše, mnogi danas ulažu napor da ukažu na moguću zavisnost od upotrebe anabolika i danas izgleda da je to najjački argument koji protivnici ovih lekova iznose i kojim opravdavaju status zabranjenih supstanci za upotrebu u bilo koje svrhe, osim medicinske.

Uticaj testosterona da izazove kancer prostate se danas vrlo često ističe od strane mnogih lekara koji iznose argumente protiv. Dalje, androgeni su se decenijama dovodili u vezu sa nasilničkim ponašanjem, mentalnom nestabilnošću, depresijom i drugim stanjima. Nasuprot tome, nauka nam danas govori da deficit testosterona u telu promoviše stanje depresije, slabi kognitivne procese, odnosno ima druge posledice po zdravlje.

Jedna od manje opaženih, ali ozbiljnijih posledica upotrebe androgena jeste ubrzavanje aterosklerotskih kardiovaskularnih oboljenja. Ovo stanje se često označava i frazom "nagomilavanje plaka“. Oni koji su obraćali pažnju na objave u vezi sa holesterolom i srčanim oboljenjima možda se sećaju kadrova koji pokazuju unutrašnjost arterija. Zdrave arterije su čiste i širom otvorene, a kada je ateroskleroza u razvoju, lumen, otvor arterija je često zagušen koncentracijom LDL, lošeg holesterola koji se tu taloži i tako umanjuje protok krvi kroz krvni sud. Slabiji protok krvi znači slabije dopremanje kiseonika i ostalih prekopotrebnih nutrijenata za normalno funkcionisanje tela. Za ćelije koje su zahvaćene ovim stanjem ovo otprilike znači kao da ih neko davi do smrti.
Kad se ovo stanje razvije do određenog nivoa, posledica je srčani udar, odnosno infarkt. Ovo stanje je vodeći uzrok smrtnosti u SAD. Srećom, još uvek je retka pojava među mlađom populacijom. Stoga, slučajevi kada se ovo desi mladim osobama privuku pažnju lekara i istraživača koji otpočnu sa svojim radom. Tako je otkriveno da su pojedini korisnici androgenih anaboličkih steroida iskusili promene u koncentracijama holesterola u krvi, redukciju HDL (dobrog) holesterola, odnosno uvećanje LDL, lošeg holesterola i triglicerida (masti). Sve ovo uvećava rizik od ateroskleroze.

Uloga testosterona u poboljšanju zdravlja
Tokom poslednjih dvadeset godina, nauka je srećom racionalizovana i istraživači su uspešno predstavili i dobre posledice testosterona po zdravlje ljudi, pored loših naravno. Treba imati u vidu da se život nije niti stvorio niti se održava u laboratorijama i da i danas ne mogu da se ponude apsolutni odgovori kada je ljudsko telo u pitanju. Živimo u rasponima, razmerama, drugim rečima. Do određene razmere, raspona naše telo dobro funkcioniše, a kada se određene granice pređu naše telo propada i umire.
Dobar primer toga jeste ljudska telesna temperatura. Postoji određeni prag (40-90 stepeni F) koji je prijatan ljudima i prijatan za uzgajanje velikog broja biljnih i životinjskih vrsta. Ukoliko temperatura ode ispod ili iznad ove razmere ljudima to predstavlja nepogodnost, odnosno smrt u ekstremnim slučajevima. Čak i u ovoj razmeri postoji još uža razmera kojom se označava optimalna temperatura. Iako postoje neslaganja, mnogi ističu da je najoptimalnija temperatura za život i rad oko 75 stepeni F.
Slično je i sa fiziološkim funkcijama. Prosečna brzina otkucaja srca u stanju mirovanja je 60-80 otkucaja po minutu, zatim optimalno vreme sna bilo bi 6,5-8,5 sati, ili bi optimalan nivo glukoze u krvi u stanju kalorijskog deficita bio 60-100 mg po dl. 


Nije iznenađenje da isto važi i za testosteron. Danas postoji dosta pouzdane stručne literature koja jasno pokazuje da snižen nivo testosterona uzrokuje brojne anomalije u telu koje imaju negativne posledice po mentalno i/ili fizičko zdravlje ljudi, a neretko se može dovesti i u vezi sa smrću.
Jedan od razloga zbog kojih ove uzročno-posledične veze nije moguće preciznije ispitati jeste etika, odnosno nevoljnost istraživača da ispitanike podvrgavaju uslovima koji im mogu naneti štetu po zdravlje. Ono što za sigurno znamo jeste da u velikom broju slučajeva androgenih anabolika ne važi pravilo više-bolje! Dakle, doziranje je veoma važno da bi upotreba bila racionalna, ali i ovaj problem je danas usložnjen jer na tržištu postoji sve više formula koje se različito kategorišu, sa različitim preporučenim dozama i tome slično.

Ova situacija samo je pogodnija za protivnike upotrebe ovih lekova da promovišu negativne argumente o upotrebi AAS. Srećom, postoje i oni, doduše u manjem broju, koji ulažu napor u podrobnije istraživanje uzročno-posledičnih vezi, pozitivnih i negativnih, između upotrebe androgenih anaboličkih steroida-AAS i zdravlja.
Istraživači studije „Džons i Sad“ ispitivali su veze između stanja snišene koncentracije testosterona i markera ateroskleroze, stanja koji se povezuju sa aterosklerozom, kao i uticaja testosteronske terapije na pobrojana stanja. Važno je istaći da istraživači nisu posmatrali efekte suprafiziološkog testosterona-koncentracija koje najčešće sportisti i bodibilderi koriste radi uvećanja mišićnog rasta i fizičke snage. Šta su otkrili?

Niske koncentracije testosterona vode lošem stanju tela kod ljudi. To je prilično sigurno. Muškarci u deficitu sa T su izloženiji oboljevanju od koronarnih srčanih bolesti, kao i već pomenutog začepljenja arterija i drugih krvnih sudova. Kada su hipogonadalni muškarci (oni u deficitu sa T) dobijali kontrolisane testosteronske terapije beležene su pozitivne promene za koje se danas zna da smanjuju rizik od koronarnih bolesti. Neke od promena bile su redukcije prisustva masnoća u krvnim sudovima, zatim poboljšana osetljivost na insulin, poboljšan metabolizam lipida u telu, umanjivanje upalnih procesa, odnosno bolja tolerancija na fizički rad.

Uvećan rizik od srčanog udara dovodi se u vezi sa brojnim stanjima i navikama-pušenje, hipertenzija, visok LDL holesterol, nezdrava ishrana ili način vežbanja, gojaznost, dijabetes itd. Neka od ovih stanja stiču se lošim načinom života. Tokom 1981.godine mnoga stanja su bila obuhvaćena terminom „metabolički sindrom“ koji je tada podrazumevao gojaznost, visok nivo triglicerida i holesterola, zatim nizak nivo HDL holesterola, hipertenziju (povišen krvni pritisak), kao i visok nivo šećera u krvi u stanju kalorijskog deficita. Nije nužno da pojedinac ima sva ova stanja da bi se označio kao nosilac ovog sindroma. Nažalost, usled menjanja stila života, mnoga od ovih stanja danas postaju sve češća, iako nam nisu određena rođenjem. Posledično, prosečne vrednosti testosterona kod muškaraca beleže pad u skorijim decenijama.

Snižavanje holesterona, učestaliji debele muške usedelice
Je li tendencija spuštanja prosečnih vrednosti T kod muškaraca danas slučajnost? Imajte u vidu da je najveća opasnost od srčanog udara kod muškaraca upravo kod onih koji imaju niske koncentracije testosterona, što je najčešće posledica starenja. Obraćajući pažnju na predisposizcije osoba za srčana oboljenja, postaje jasno da testosteron ima protektivnu ulogu u prevenciji ateroskleroze, bar kada se uzima u optimalnim razmerama.
Gojaznost bez sumnje utiče negativno na zdravlje pojedinca, a ovo je veoma izraženo kada je u pitanju kardiovaskularni sistem. Studije koje su ispitivale uzročnost koncentracija testosterona i gojaznosti zaključile su da su oni u obrnutoj uzročnosti: što je viši nivo T pojedinca, manje su šanse da postane gojazan! Još pouzdanija literatura odnosi se na to da niske koncentracije T kod muškaraca imaju vezu sa uvećanom gojaznošću, posebno u rejonu abdomena, uvećanim nivoom telesne masnoće, odnosno koncentracijom insulina. Visok insulin znači i uvećane šanse taloženja telesne masnoće, odnosno umanjeno sagorevanje masti u telu.

Odnos telesne masnoće i testosterona sličan je krilatici „šta je starije, kokoška ili jaje?“, pa je veoma teško odrediti ponekad šta je prvo nastalo, tj.šta uzrokuje ovo drugo. Znamo da testosteron stimuliše receptore na i unutar masnih ćelija, što za posledicu ima uvećano sagorevanje masti u telu, odnosno utiče na procese od kojih zavisi hoće li ćelija postati mišićna ili masna.
Nažalost, kada se neki rezultati istraživanja objave u javnosti vrlo često se pogrešno interpteritaju. Vrlo često se pojedinačni slučajevi uzimaju kao postulati, odnosno da važe u svim slučajevima, što dovodi do konfuzija i raznih pogrešnih verovanja.

Masne ćeije nisu samo odgovorne za taloženje ili otpuštanje masnoće u telu-one takođe komuniciraju sa celim telom otpuštanjem molekula koji prenose signale, poruke. Logično zvuči da je telu veoma važno da dobija precizne signale da li ima dovoljno rezervi masnoće u svakom momentu, jer ono na telesnu masnoću gleda kao na zlatne rezerve energije koje će mu zatrebati kada oseti opasnost. Isto tako je telu veoma važno i da dobija signale da je nivo telesne masnoće previsok, jer i to može voditi ugrožavanju egzistencije. Dva od prenosnika ovih poruka nazivaju se adipocitokini, rezistin i adiponektin. Rezistin uvećava osetljivost na insulin i promoviše upalne procese, dva procesa koji promovišu dijabetes tip 2, aterosklerozu itd. Studije su pokazale da testosteronska terapija kod muškaraca u deficitu ovog hormona nije dala uticaja na koncentraciju rezistina. Adiponektin izgleda da ima zaštitnu ulogu i njegova koncentracija raste kako se telesna masnoća gubi. Čudno je bilo zaključiti da su nivoi adiponektina bili viši u grupi muškaraca sa niskim koncentracijama testosterona, nego u grupi muškaraca iste telesne težine kao muškarci iz prve grupe, ali sa normalnim vrednostima T. Testosteronska terapija redukovala je naslage masti oko organa u stomaku, ali je takođe redukovala i nivo adiponektina, što je bilo suprotno očekivanjima. Istraživači su pretpostavili da je ovo zbog toga što testosteron umanjuje broj masnih ćelija tako što redukuje produkciju adiponektina. 


Insulinska rezistencija i tip 2 dijabetesa su važni faktori u razumevanju rizika od srčanih udara. Opet, posmatrano uopšteno, jasno je da testosteron ima obrnuto uzročnu vezu sa ova dva faktora. Štaviše, niske koncentracije T se vrlo često ponašaju kao prekurzori razvoja dijabetesa tipa 2. Kako se nivo T spušta raste rezistencija na insulin, terajući elo da diže i održava nivo insulina visokim. Ako insulin ostaje povišen duže vreme dolazi do umanjenog metabolizma masnoća, odnosno dolazi do uvećanog taloženja telesne masnoće. Tretiranje dijabetesa tipa 2 testosteronom redukuje nivo šećera u krvi, kao i insulinsku rezistenciju, što pokazuje pozitivne posledice T po zdravlje-potencijalno umanjivanje opasnosti od srčanog udara.

Još jedan marker, hemoglobin A1C se redukuje tokom testosteronske terapije. Nedavno je trudom istraživača promenjen način dijagnostikovanja dijabetesa. Od tog momenta ova bolest se dijagnostikuje zavisno od koncentracija šećera u krvi u stanju kalorijskog deficita organizma (višečasovni period bez unosa nutrijenata), preciznije preko testa koji se naziva oralni test tolerancije glukoze. Ovi testovi su ranije posmatrali kako telo upravlja šećerima u krvi u kraćem vremenskom periodu. Danas, lekari obraćaju pažnju na dugoročnu kontrolu šećera u krvi merenjem HA1C.

Testosteronska terapija nudi mnoge koristi
Danas znamo da ne postoji samo jedna korist po zdravlje muškaraca pri testosteronskim terapijama. T redukuje insulinsku rezistenciju tako što redukuje viscelarnu masnoću, što dalje utiče na redukovanje upalnih procesa u telu, odnosno dopremanje masnih kiselina do jetre (opet utiče na redukovanje telesne masnoće), odnosno da unapređuje rad ćelijskih mitohondrija. Kako se koncentracija T spušta u telu, tako raste mogućnost taloženja telesne masnoće. Nažalost, ovo potom postaje pravi začarani krug, jer masne ćelije sadrže enzim koji se naziva aromataza, koji konvertuje prisutni T u estrogen. Ne samo da estrogen promoviše taloženje telesne masnoće, nego zajedno sa pomenutim adipocitokinima i hormonom leptinom redukuje osetljivost tela na nisku koncentraciju testosterona, što za posledicu ima smanjenu sposobnost tela da samo proizvodi T. Ovo dodatno snižava koncentraciju testosterona, što još više pojačava ove negativne procese koji vode gojasnosti odnosno uvećanoj insulinskoj rezistenciji.

Do danas, jedan od najjačih argumenata protiv upotrebe testosterona je njegov uticaj na holesterol: diže ukupnu koncentraciju holesterola, spuštajući nivo HDL holesterola. Ipak, ovde ima mnogo više nego što se na prvi pogled vidi.  U okviru fiziološke razmere, ukupni holesterol i LDL (loši) holesterol se redukuju, kako koncentracija T ide gore.

Odnos između T i HDL je danas slabije poznata. Studije pokazuju da su koncentracije HDL pozitivno korelativne sa koncentracijama T, što znači da je nivo HDL najviši kada je T veoma povišen (oko 25% do najvišeg fiziološkog maksimuma). Ipak, postoje i studije koje pokazuju suprotno što vodi zabuni. Takođe, postoje i zaključci koji pokazuju da suprafiziološke doze (doze više od onih koje bi telo prirodno moglo proizvesti) imaju negativne posledice po zdravlje ljudi koje se uvećavaju kako doze T rastu. Još jednom treba ponoviti da se pozitivne posledice testosteronske terapije uvećavaju kako raste doza T ali u ljudskoj razmeri, tj. u okviru onih vrednosti koje i naše telo samo može ostvariti. Precizna vrednost pri kojoj bi doze T imale najizraženije pozitivne koristi po korisnike treba ubuduće da dobija znatno veću pažnju istraživača.

Oni sa povišenim krvnim pritiskom takođe su izloženiji srčanom udaru. Kao što je već istaknuto u tekstu, deficit T promoviše stanje hipertenzije, a studije su pokazale da se ova uzročnost slabi pri testosteronskim terapijama pacijenata, kako se diže njivova koncentracija T. Suprafiziološke doze (veće od ljudskog raspona) mogu veoma opasno uvećati krvni pritisak!

Upalni procesi su glavne komponente ateroskleroze. Kako se LDL taloži u zidovima arterija tako privlači ćelije koje učestvuju u upalnim procesima, što dovodi do stvaranja „taloga“ i zapušavanja krvnih sudova. Ovaj talog može rasti sve dok ne zapuši krvi sud ili može pući. U ovom drugoj slučaju telo se brani tako što aktivira momentalnu blokadu tok krvnog suda. Stanje niskog T samo predstavlja odgovarajuće okruženje da ovi procesi otpočnu odnosno da se brže razvijaju.
Opšti marker upalnih procesa u telu jeste protein CRP. Idealno, koncentracija CRP bi bila obrnuto proporcionalna koncentraciji T (visok CRP-nizak nivo T i obrnuto). Nažalost, objavljene studije na ovu temu nisu saglasne. Ono što za sada sigurnije znamo jeste da muškarci oboleli od raka prostate, odnosno oni kojima su testisi usled upotrebe lekova prestali da proizvode T, imaju uvećane nivoe CRP.

Prečnik arterija nije određen samo time koliko su zidovi arterije čisti već i time koliko je arterija elastična, koliko može da se širi ili skuplja. Mnogi su upoznati sa efektima NO reaktora koji utiču na proširivanje krvnih sudova, što pojačava protok krvi kroz telo, posebno mišiće. Kako srce radi intenzivnije, ili je u deficitu sa kiseonikom usled ateroskleroze, arterije imaju potrebu da se šire da bi obezbedile dovoljno kiseonika srcu koje je pod stresom. Kada srce ne dobija dovoljno kiseonika, trpi štetu, što se može manifestovati preko bola u grudima, koji se naziva angina. Testosteron se ranije tradicionalno koristio za tretiranje angine. Stanje sniženog testosterona dovodi se i u vezu sa umanjenom sposobnošću krvnih sudova da se šire, a to se može manifestovati i u slabijem radu sudova koji dolaze do penisa, što za posledicu ima probleme sa erekcijom. Terapije sa T su se pokazale efektivnim u tretiranju ovih poremećaja, čak i kod nekih muškaraca koji nisu pokazivali pozitivne reakcije na vijagru i slične preparate.



Ne samo da arterije imaju potrebu da efikasno funkcionišu, takođe imaju i sposobnost da se same „popravljaju“. Ovo ostvaruju tako što šalju ćelije koje leče oštećene delove zidova. Broj ovih ćelija opada kako osoba stari ili opada u slučaju niske koncentracije testosterona u dužem vremenskom periodu.

Pored pozitivnih efekata upotrebe T, postoji i značajna stručna literatura koja upozorava na negativne posledice do kojih može doći najčešće pri neracionalnoj, preteranoj upotrebi androgena (najčešće pri kombinovanju nekoliko AAS). Srčani mišić takođe može biti oštećen u slučaju disbalansa telesnih hormona, odnosno preteranih doza, rezultujući stanje koje se naziva kao kardiomiopatija.
Iako studije još uvek treba da daju nova saznaja, za sada možemo reći da je najzdravija, najkorisnija koncentracija T u telu, otprilike na oko 75-100% od normalne ljudske razmere, sa gornjom vrednošću kao maksimalnom koncentracijom koju ljudsko telo samo može proizvesti.

Na kraju, objektivno treba reći da u ovoj oblasti još treba rada radi uobličavanja novih saznanja. Za sada imamo samo predstave o optimalnim koncentracijama testosterona, ali znamo i da suprafiziološke doze nose sa sobom veliki rizik od negativnih posledica prilikom upotrebe, koje se pojačavaju ako se i doza pojačava. Koje bi bile optimalne doze za sportiste koji koriste T radi uvećanja mišićnog rasta i fizičke snage? Ranije preporuke kretale su se 700-1000ng po decilitru, nasuprot današnjim razmerama 300-400 ng/dl.


Izvor: musculardevelopment.com


Plaćanje pouzećem, po prijemu pošilke. Pošiljka se šalje brzom poštom.Vreme dostave 2-3 radna dana . CENA paketa (ispod 6.000 RSD) će biti uvećana po ceni tarifiranja brze pošte.

Ako kupujete proizvode čija ukupna vrednost prelazi 6.000 RSD dostava je BESPLATNA. Troškove brze pošte snosimo Mi.
Za kupovinu preko 10.000 RSD uz besplatnu dostavu ostvarujete i popust od 10% 

Popular Posts From This Blog

VINSTROL-LOŠE VESTI

ISPOVEST JEDNOG KORISNIKA AAS

ANABOLIČKA FARMAKOLOGIJA-STANOZOLOL (winstrol)