POZITIVNE I NEGATIVNE POSLEDICE UPOTREBE TESTOSTERONA PO OPŠTE ZDRAVLJE
NAPOMENA
Svrha ovog
texta je da citaoce informise o
ovoj sve popularnijoj temi. Tekst
nemojte shvatiti kao savet ili uputstvo
za koristenje I obavezno se konsultujte
sa lekarom pre upotrebe bilo kojih vrste
lekova!
Tekst je
preveden u orginalu sa engleskog jezika sa sajta Musculardevelopment com, a Ogistra shop
ne preuzima odgovornost za tacnost informacija navedenih u tekstu u celosti ili
bilo kom njegovom delu.
Testosteron i ostali anabolički hormoni danas nisu na dobrom glasu
usled većeg broja slučajeva zloupotrebe od strane profesionalnih sportista,
dovođenja u vezu sa nasilnim ponašanjem, štetnosti po zdravlje i slično. Shodno
tome, u literaturi i medijima tokom decenija nijedna pozitivna posledica upotrebe ovih lekova nije objavljivana. Najveći
broj objava se ranije odnosio isključivo na negativne posledice neracionalne
upotrebe ovih lekova.
Ova
„upozorenja“, trebalo bi da su bila dobronamerna, ali ipak ishitrena. Ako se
danas podrobnije analiziraju postaće jasno da su mnoga ova upozorenja bila
netačna, preuveličana, odnosno pogrešno interpretirana. Ipak, ovo ne znači da je upotreba androgena potpuno bezbedna i bez
ikakvih negativnih posledica. Jednostavno, kao i sa mnogim stvarima u životu,
ni u ovoj oblasti se ne može dati apsolutan, potpuno pozitivan ili potpuno
negativan odgovor.
Danas
možemo primetiti da mnogi političari i autoriteti druge vrste imaju žestoko
negativan stav o upotrebi anabolika, većinom zbog njihovih uticaja koje mogu
imati na fizičku građu. Veoma je važno uvideti da mnogim lekarima i političarima motivi sportista i bodibildera deluju
strano i neracionalno, najviše iz razloga što se kose sa njihovim stavovima
i mišljenjima. Anabolički steroidi su danas toliko poistovećeni sa
bodibildingom i profesionalnim psportom da se njihova upotreba danas smatra
patološkom. Štaviše, mnogi danas ulažu napor da ukažu na moguću zavisnost od upotrebe anabolika i danas
izgleda da je to najjački argument koji protivnici ovih lekova iznose i kojim
opravdavaju status zabranjenih supstanci za upotrebu u bilo koje svrhe, osim
medicinske.
Uticaj
testosterona da izazove kancer prostate se danas vrlo često ističe od strane
mnogih lekara koji iznose argumente protiv. Dalje, androgeni su se decenijama
dovodili u vezu sa nasilničkim ponašanjem, mentalnom nestabilnošću, depresijom
i drugim stanjima. Nasuprot tome, nauka
nam danas govori da deficit testosterona u telu promoviše stanje depresije,
slabi kognitivne procese, odnosno ima druge posledice po zdravlje.
Jedna
od manje opaženih, ali ozbiljnijih posledica upotrebe androgena jeste
ubrzavanje aterosklerotskih kardiovaskularnih oboljenja. Ovo stanje se često
označava i frazom "nagomilavanje plaka“. Oni koji su obraćali pažnju na
objave u vezi sa holesterolom i srčanim oboljenjima možda se sećaju kadrova
koji pokazuju unutrašnjost arterija. Zdrave arterije su čiste i širom otvorene,
a kada je ateroskleroza u razvoju, lumen, otvor arterija je često zagušen
koncentracijom LDL, lošeg holesterola koji se tu taloži i tako umanjuje protok
krvi kroz krvni sud. Slabiji protok krvi znači slabije dopremanje kiseonika i
ostalih prekopotrebnih nutrijenata za normalno funkcionisanje tela. Za ćelije
koje su zahvaćene ovim stanjem ovo otprilike znači kao da ih neko davi do
smrti.
Kad
se ovo stanje razvije do određenog nivoa, posledica je srčani udar, odnosno
infarkt. Ovo stanje je vodeći uzrok smrtnosti u SAD. Srećom, još uvek je retka
pojava među mlađom populacijom. Stoga, slučajevi kada se ovo desi mladim
osobama privuku pažnju lekara i istraživača koji otpočnu sa svojim radom. Tako
je otkriveno da su pojedini korisnici androgenih anaboličkih steroida iskusili
promene u koncentracijama holesterola u krvi, redukciju HDL (dobrog) holesterola, odnosno uvećanje LDL, lošeg
holesterola i triglicerida (masti). Sve ovo uvećava rizik od ateroskleroze.
Uloga testosterona u
poboljšanju zdravlja
Tokom
poslednjih dvadeset godina, nauka je srećom racionalizovana i istraživači su
uspešno predstavili i dobre posledice
testosterona po zdravlje ljudi, pored loših naravno. Treba imati u vidu da
se život nije niti stvorio niti se održava u laboratorijama i da i danas ne
mogu da se ponude apsolutni odgovori kada je ljudsko telo u pitanju. Živimo u
rasponima, razmerama, drugim rečima. Do određene razmere, raspona naše telo
dobro funkcioniše, a kada se određene granice pređu naše telo propada i umire.
Dobar
primer toga jeste ljudska telesna temperatura. Postoji određeni prag (40-90
stepeni F) koji je prijatan ljudima i prijatan za uzgajanje velikog broja
biljnih i životinjskih vrsta. Ukoliko temperatura ode ispod ili iznad ove
razmere ljudima to predstavlja nepogodnost, odnosno smrt u ekstremnim
slučajevima. Čak i u ovoj razmeri postoji još uža razmera kojom se označava
optimalna temperatura. Iako postoje neslaganja, mnogi ističu da je
najoptimalnija temperatura za život i rad oko 75 stepeni F.
Slično
je i sa fiziološkim funkcijama. Prosečna brzina otkucaja srca u stanju
mirovanja je 60-80 otkucaja po minutu, zatim optimalno vreme sna bilo bi 6,5-8,5
sati, ili bi optimalan nivo glukoze u krvi u stanju kalorijskog deficita bio
60-100 mg po dl.
Nije
iznenađenje da isto važi i za testosteron. Danas postoji dosta pouzdane stručne
literature koja jasno pokazuje da snižen nivo testosterona uzrokuje brojne
anomalije u telu koje imaju negativne posledice po mentalno i/ili fizičko
zdravlje ljudi, a neretko se može dovesti i u vezi sa smrću.
Jedan
od razloga zbog kojih ove uzročno-posledične veze nije moguće preciznije
ispitati jeste etika, odnosno nevoljnost istraživača da ispitanike podvrgavaju
uslovima koji im mogu naneti štetu po zdravlje. Ono što za sigurno znamo jeste
da u velikom broju slučajeva androgenih anabolika ne važi pravilo više-bolje! Dakle, doziranje je veoma važno da bi
upotreba bila racionalna, ali i ovaj problem je danas usložnjen jer na tržištu
postoji sve više formula koje se različito kategorišu, sa različitim
preporučenim dozama i tome slično.
Ova
situacija samo je pogodnija za protivnike upotrebe ovih lekova da promovišu
negativne argumente o upotrebi AAS. Srećom, postoje i oni, doduše u manjem
broju, koji ulažu napor u podrobnije istraživanje uzročno-posledičnih vezi,
pozitivnih i negativnih, između upotrebe androgenih anaboličkih steroida-AAS i
zdravlja.
Istraživači
studije „Džons i Sad“ ispitivali su veze između stanja snišene koncentracije
testosterona i markera ateroskleroze, stanja koji se povezuju sa
aterosklerozom, kao i uticaja testosteronske terapije na pobrojana stanja.
Važno je istaći da istraživači nisu posmatrali efekte suprafiziološkog
testosterona-koncentracija koje najčešće sportisti i bodibilderi koriste radi
uvećanja mišićnog rasta i fizičke snage. Šta su otkrili?
Niske koncentracije
testosterona vode lošem stanju tela kod ljudi. To je prilično sigurno. Muškarci u deficitu sa T
su izloženiji oboljevanju od koronarnih srčanih bolesti, kao i već pomenutog
začepljenja arterija i drugih krvnih sudova. Kada su hipogonadalni muškarci
(oni u deficitu sa T) dobijali kontrolisane testosteronske terapije beležene su pozitivne promene za koje se
danas zna da smanjuju rizik od koronarnih bolesti. Neke od promena bile su
redukcije prisustva masnoća u krvnim sudovima, zatim poboljšana osetljivost na
insulin, poboljšan metabolizam lipida u telu, umanjivanje upalnih procesa,
odnosno bolja tolerancija na fizički rad.
Uvećan
rizik od srčanog udara dovodi se u vezi sa brojnim stanjima i navikama-pušenje,
hipertenzija, visok LDL holesterol, nezdrava ishrana ili način vežbanja,
gojaznost, dijabetes itd. Neka od ovih stanja stiču se lošim načinom života. Tokom 1981.godine mnoga stanja su bila
obuhvaćena terminom „metabolički sindrom“ koji je tada podrazumevao gojaznost,
visok nivo triglicerida i holesterola, zatim nizak nivo HDL holesterola,
hipertenziju (povišen krvni pritisak), kao i visok nivo šećera u krvi u stanju
kalorijskog deficita. Nije nužno da pojedinac ima sva ova stanja da bi se
označio kao nosilac ovog sindroma. Nažalost, usled menjanja stila života, mnoga od ovih stanja danas postaju sve češća,
iako nam nisu određena rođenjem. Posledično, prosečne vrednosti
testosterona kod muškaraca beleže pad u skorijim decenijama.
Snižavanje holesterona,
učestaliji debele muške usedelice
Je
li tendencija spuštanja prosečnih vrednosti T kod muškaraca danas slučajnost? Imajte u vidu da je najveća opasnost od
srčanog udara kod muškaraca upravo kod onih koji imaju niske koncentracije
testosterona, što je najčešće posledica starenja. Obraćajući pažnju na
predisposizcije osoba za srčana oboljenja, postaje jasno da testosteron ima protektivnu ulogu u
prevenciji ateroskleroze, bar kada se uzima u optimalnim razmerama.
Gojaznost
bez sumnje utiče negativno na zdravlje pojedinca, a ovo je veoma izraženo kada
je u pitanju kardiovaskularni sistem. Studije koje su ispitivale uzročnost
koncentracija testosterona i gojaznosti zaključile
su da su oni u obrnutoj uzročnosti: što je viši nivo T pojedinca, manje su
šanse da postane gojazan! Još pouzdanija literatura odnosi se na to da
niske koncentracije T kod muškaraca imaju vezu sa uvećanom gojaznošću, posebno
u rejonu abdomena, uvećanim nivoom telesne masnoće, odnosno koncentracijom
insulina. Visok insulin znači i uvećane šanse taloženja telesne masnoće,
odnosno umanjeno sagorevanje masti u telu.
Odnos
telesne masnoće i testosterona sličan je krilatici „šta je starije, kokoška ili
jaje?“, pa je veoma teško odrediti ponekad šta je prvo nastalo, tj.šta uzrokuje
ovo drugo. Znamo da testosteron stimuliše receptore na i unutar masnih ćelija,
što za posledicu ima uvećano sagorevanje masti u telu, odnosno utiče na procese
od kojih zavisi hoće li ćelija postati mišićna ili masna.
Nažalost,
kada se neki rezultati istraživanja objave u javnosti vrlo često se pogrešno
interpteritaju. Vrlo često se pojedinačni slučajevi uzimaju kao postulati,
odnosno da važe u svim slučajevima, što dovodi do konfuzija i raznih pogrešnih
verovanja.
Masne
ćeije nisu samo odgovorne za taloženje ili otpuštanje masnoće u telu-one takođe
komuniciraju sa celim telom otpuštanjem molekula koji prenose signale, poruke.
Logično zvuči da je telu veoma važno da dobija precizne signale da li ima
dovoljno rezervi masnoće u svakom momentu, jer ono na telesnu masnoću gleda kao
na zlatne rezerve energije koje će mu zatrebati kada oseti opasnost. Isto tako
je telu veoma važno i da dobija signale da je nivo telesne masnoće previsok,
jer i to može voditi ugrožavanju egzistencije. Dva od prenosnika ovih poruka
nazivaju se adipocitokini, rezistin
i adiponektin. Rezistin uvećava osetljivost na insulin i promoviše upalne
procese, dva procesa koji promovišu dijabetes tip 2, aterosklerozu itd. Studije
su pokazale da testosteronska terapija kod muškaraca u deficitu ovog hormona
nije dala uticaja na koncentraciju rezistina. Adiponektin izgleda da ima
zaštitnu ulogu i njegova koncentracija raste kako se telesna masnoća gubi.
Čudno je bilo zaključiti da su nivoi adiponektina bili viši u grupi muškaraca
sa niskim koncentracijama testosterona, nego u grupi muškaraca iste telesne
težine kao muškarci iz prve grupe, ali sa normalnim vrednostima T.
Testosteronska terapija redukovala je naslage masti oko organa u stomaku, ali
je takođe redukovala i nivo adiponektina, što je bilo suprotno očekivanjima.
Istraživači su pretpostavili da je ovo zbog toga što testosteron umanjuje broj
masnih ćelija tako što redukuje produkciju adiponektina.
Insulinska
rezistencija i tip 2 dijabetesa su važni faktori u razumevanju rizika od
srčanih udara. Opet, posmatrano uopšteno, jasno je da testosteron ima obrnuto
uzročnu vezu sa ova dva faktora. Štaviše, niske koncentracije T se vrlo često
ponašaju kao prekurzori razvoja dijabetesa tipa 2. Kako se nivo T spušta raste
rezistencija na insulin, terajući elo da diže i održava nivo insulina visokim.
Ako insulin ostaje povišen duže vreme dolazi do umanjenog metabolizma masnoća,
odnosno dolazi do uvećanog taloženja telesne masnoće. Tretiranje dijabetesa
tipa 2 testosteronom redukuje nivo šećera u krvi, kao i insulinsku
rezistenciju, što pokazuje pozitivne posledice T po zdravlje-potencijalno
umanjivanje opasnosti od srčanog udara.
Još
jedan marker, hemoglobin A1C se redukuje tokom testosteronske terapije. Nedavno
je trudom istraživača promenjen način dijagnostikovanja dijabetesa. Od tog
momenta ova bolest se dijagnostikuje zavisno od koncentracija šećera u krvi u
stanju kalorijskog deficita organizma (višečasovni period bez unosa
nutrijenata), preciznije preko testa koji se naziva oralni test tolerancije
glukoze. Ovi testovi su ranije posmatrali kako telo upravlja šećerima u krvi u
kraćem vremenskom periodu. Danas, lekari obraćaju pažnju na dugoročnu kontrolu
šećera u krvi merenjem HA1C.
Testosteronska terapija
nudi mnoge koristi
Danas
znamo da ne postoji samo jedna korist po zdravlje muškaraca pri testosteronskim
terapijama. T redukuje insulinsku rezistenciju tako što redukuje viscelarnu
masnoću, što dalje utiče na redukovanje upalnih procesa u telu, odnosno
dopremanje masnih kiselina do jetre (opet utiče na redukovanje telesne
masnoće), odnosno da unapređuje rad ćelijskih mitohondrija. Kako se koncentracija T spušta u telu, tako
raste mogućnost taloženja telesne masnoće. Nažalost, ovo potom postaje
pravi začarani krug, jer masne ćelije sadrže enzim koji se naziva aromataza,
koji konvertuje prisutni T u estrogen. Ne samo da estrogen promoviše taloženje
telesne masnoće, nego zajedno sa pomenutim adipocitokinima i hormonom leptinom
redukuje osetljivost tela na nisku koncentraciju testosterona, što za posledicu
ima smanjenu sposobnost tela da samo proizvodi T. Ovo dodatno snižava
koncentraciju testosterona, što još više pojačava ove negativne procese koji
vode gojasnosti odnosno uvećanoj insulinskoj rezistenciji.
Do
danas, jedan od najjačih argumenata protiv upotrebe testosterona je njegov
uticaj na holesterol: diže ukupnu koncentraciju holesterola, spuštajući nivo
HDL holesterola. Ipak, ovde ima mnogo više nego što se na prvi pogled
vidi. U okviru fiziološke razmere,
ukupni holesterol i LDL (loši) holesterol se redukuju, kako koncentracija T ide gore.
Odnos
između T i HDL je danas slabije poznata. Studije pokazuju da su koncentracije
HDL pozitivno korelativne sa koncentracijama T, što znači da je nivo HDL
najviši kada je T veoma povišen (oko 25% do najvišeg fiziološkog maksimuma).
Ipak, postoje i studije koje pokazuju suprotno što vodi zabuni. Takođe, postoje
i zaključci koji pokazuju da suprafiziološke doze (doze više od onih koje bi
telo prirodno moglo proizvesti) imaju negativne posledice po zdravlje ljudi
koje se uvećavaju kako doze T rastu. Još jednom treba ponoviti da se pozitivne posledice testosteronske terapije
uvećavaju kako raste doza T ali u ljudskoj razmeri, tj. u okviru onih
vrednosti koje i naše telo samo može ostvariti. Precizna vrednost pri kojoj bi
doze T imale najizraženije pozitivne koristi po korisnike treba ubuduće da
dobija znatno veću pažnju istraživača.
Oni
sa povišenim krvnim pritiskom takođe su izloženiji srčanom udaru. Kao što je
već istaknuto u tekstu, deficit T promoviše stanje hipertenzije, a studije su
pokazale da se ova uzročnost slabi pri testosteronskim terapijama pacijenata,
kako se diže njivova koncentracija T. Suprafiziološke
doze (veće od ljudskog raspona) mogu veoma opasno uvećati krvni pritisak!
Upalni
procesi su glavne komponente ateroskleroze. Kako se LDL taloži u zidovima
arterija tako privlači ćelije koje učestvuju u upalnim procesima, što dovodi do
stvaranja „taloga“ i zapušavanja krvnih sudova. Ovaj talog može rasti sve dok
ne zapuši krvi sud ili može pući. U ovom drugoj slučaju telo se brani tako što
aktivira momentalnu blokadu tok krvnog suda. Stanje niskog T samo predstavlja
odgovarajuće okruženje da ovi procesi otpočnu odnosno da se brže razvijaju.
Opšti
marker upalnih procesa u telu jeste protein CRP. Idealno, koncentracija CRP bi
bila obrnuto proporcionalna koncentraciji T (visok CRP-nizak nivo T i obrnuto).
Nažalost, objavljene studije na ovu temu nisu saglasne. Ono što za sada
sigurnije znamo jeste da muškarci oboleli od raka prostate, odnosno oni kojima
su testisi usled upotrebe lekova prestali da proizvode T, imaju uvećane nivoe
CRP.
Prečnik
arterija nije određen samo time koliko su zidovi arterije čisti već i time
koliko je arterija elastična, koliko može da se širi ili skuplja. Mnogi su
upoznati sa efektima NO reaktora koji utiču na proširivanje krvnih sudova, što
pojačava protok krvi kroz telo, posebno mišiće. Kako srce radi intenzivnije,
ili je u deficitu sa kiseonikom usled ateroskleroze, arterije imaju potrebu da
se šire da bi obezbedile dovoljno kiseonika srcu koje je pod stresom. Kada srce
ne dobija dovoljno kiseonika, trpi štetu, što se može manifestovati preko bola
u grudima, koji se naziva angina. Testosteron se ranije tradicionalno koristio
za tretiranje angine. Stanje sniženog testosterona dovodi se i u vezu sa
umanjenom sposobnošću krvnih sudova da se šire, a to se može manifestovati i u
slabijem radu sudova koji dolaze do penisa, što za posledicu ima probleme sa
erekcijom. Terapije sa T su se pokazale efektivnim u tretiranju ovih
poremećaja, čak i kod nekih muškaraca koji nisu pokazivali pozitivne reakcije
na vijagru i slične preparate.
Ne
samo da arterije imaju potrebu da efikasno funkcionišu, takođe imaju i
sposobnost da se same „popravljaju“. Ovo ostvaruju tako što šalju ćelije koje
leče oštećene delove zidova. Broj ovih ćelija opada kako osoba stari ili opada
u slučaju niske koncentracije testosterona u dužem vremenskom periodu.
Pored
pozitivnih efekata upotrebe T, postoji i značajna stručna literatura koja
upozorava na negativne posledice do kojih može doći najčešće pri neracionalnoj, preteranoj upotrebi
androgena (najčešće pri kombinovanju nekoliko AAS). Srčani mišić takođe
može biti oštećen u slučaju disbalansa telesnih hormona, odnosno preteranih
doza, rezultujući stanje koje se naziva kao kardiomiopatija.
Iako
studije još uvek treba da daju nova saznaja, za sada možemo reći da je
najzdravija, najkorisnija koncentracija T u telu, otprilike na oko 75-100% od normalne ljudske razmere, sa gornjom
vrednošću kao maksimalnom koncentracijom koju ljudsko telo samo može
proizvesti.
Na
kraju, objektivno treba reći da u ovoj oblasti još treba rada radi uobličavanja
novih saznanja. Za sada imamo samo predstave o optimalnim koncentracijama
testosterona, ali znamo i da suprafiziološke doze nose sa sobom veliki rizik od
negativnih posledica prilikom upotrebe, koje se pojačavaju ako se i doza
pojačava. Koje bi bile optimalne doze za sportiste koji koriste T radi uvećanja
mišićnog rasta i fizičke snage? Ranije preporuke kretale su se 700-1000ng po
decilitru, nasuprot današnjim razmerama 300-400 ng/dl.
Izvor:
musculardevelopment.com