AKTIVACIJA SPECIFIČNIH MIŠIĆA , KROZ VARIJACIJE ČUČNJA
Čučanj, pored toga što se definiše kao jedna
od osnovnih vežbi velikog pokreta jeste i jedna od najboljih vežbi i za
unapređivanje rasta mišića nogu i za unapređivanje njihove fizičke snage. Ovo
primarno iz razloga što se prilikom pokreta čučnja istovremeno aktivira više
velikih mišićnih grupa koji moraju raditi sinergijski da bi izvršile voljni
pokret pod opterećenjem. Pored svega ovoga, čučanj je sjajna vežba i zbog jedne
specifičnosti. Naime, postoji više varijacija pokreta čučnja, a sa mnogim
varijacijama moguće je akcenat staviti na specifičnu mišićnu grupu ili
pojedinačni mišić.
Tako vežbač uz određene izmene može
preciznije ostvarivati željeni cilj, izgrađivati ili popravljati telesnu
kompoziciju i tome slično. Pa, ukoliko je vežbaču cilj da unapredi veličinu i
izgled mišića kao što su kvadricepsi ili gluteusi ili zadnje lože čučanj jeste
odličan izbor, ali pod pretpostavkom
racionalnog pristupa samoj vežbi.
U nastavku teksta ponudićemo vam nekoliko
varijacija vežbe čučnja uz objašnjenje šta se svakom varijacijom može postići.
Paralelni čučanj za bolje razvijanje kvadricepsa
Ukoliko je vežbaču jedan od ciljeva da
unapredi izgled i snagu kvadricepsa, studije pokazuju da se angažovanje
kvadricepsa maksimizuje ukoliko se pokret čučnja izvodi do paralelnog položaja
(fleksija,tj. savijanje kolena do 90 stepeni). Ono što je još bitno istaći
jeste da su studije takođe složne da angažovanje kvadricepsa ne raste pri izraženijoj (više od 90
stepeni) fleksiji kolena.
Drugim rečima, izvođenje čučnja ispod pomenutog položaja kolena ne
nudi više koristi. Jedan od argumenata u vezi sa ovim zaključkom jeste okolnost
da se dublji čučanj može izvoditi ali po cenu spuštanja opterećenja, što dalje
znači i manje angažovanje kvadricepsa.
Suprotno tome, parcijalni pokret čučnja
upravo služi da se uz ograničeni pokret čučnja i veće opterećenje postigne i
veća aktivacija pomenutih mišića. Ipak, nedavna studija jasno je pokazala da
pri poređenju parcijalnog i paralelnog čučnja i razvijenosti kvadricepsa, izvođenje paralelnog čučnja daje mnogo
više aktivacije mišićima, što potom se odražava pozitivnije na ostvareni
rast i snagu ovih mišića.
U prilog ovim saznanjima ide i relativno
mlado verovanje da je za maksimizaciju angažovanja, a samim tim i kasnijeg
razvoja kvadricepsa, potrebno i da stav vežbača (razmak stopala) bude u širini ramena. Da bi ovo ispitali i precizno utvrdili istraživači su
posmatrali rezultate kod devet utreniranih ispitanika koji su izvodili čučanj
sa opterećenjima od 60% 1RM i 75% 1 RM pri tri stava sa različitim razmacima
stopala: uskim (75% širine ramena), umerenim (širina ramena) i širokim (140%
širine ramena).
Nasuprot veoma rasprostranjenim uverenjima da
je uži stav stopala bolji jer je aktivacija kvadricepsa jača, istraživači su
zaključili da širina stava nije
značajnije uticala na angažovanje kvadricepsa tokom rada. Na kraju su
zaključili da širina stava prilikom izvođenja čučnja nema uticaja na
angažovanje radne površine mišića kod takozvanog zadnjeg čučnja (šipka iza
vrata).
Tehnike čučnja koje više angažuju gluteuse
Kao što je studija zaključila, širina stava
vežbača prilikom izvođenja čučnja nije u značajnijoj uzročnoj vezi sa
angažovanjem kvadricepsa tokom ove vežbe. Sa druge strane, danas znamo da je širina stava od značaja kada je aktivacija
gluteusa u fokusu vežbača. Širi stav vežbača više angažuje gluteuse u poređenju
sa užim.
Ova saznanja su zaključena u studiji „Paoli“
u kojoj su istraživači pratili angažovanje mišića gluteus maksimusa kod šest
utreniranih muškaraca. I u ovoj studiji su istraživači pratili rezultate
prilikom izvođenja čučnja u tri stava različite širine stopala-100%, 150% i
200% od širine ramena svakog od ispitanika. Zadato opterećenje bilo je 70% 1
RM. Istraživači su zaključili da je aktivacija gluteus maksimusa najizraženija
u slučaju kada vežbač zauzima najširi stav.
Dodatno, istraživači su takođe
zaključili da ovde i dubina pokreta igra
značajnu ulogu, jer ukoliko bi vežbač izvodio čučanj duboko, pri fleksiji
kolena više od 100 stepeni, aktivacija gluteusa bi bila još izraženija. Dakle,
izvođenjem čučnja u širem stavi i u većem rasponu pokreta, vežbač postiže jaču
aktivaciju gluteusa.
A, imajući u vidu da su gluteusi veoma važni
za razvijanje opšte i fizičke snage vežbača, njihovo izraženije angažovanje svakako vodi njihovom
rastu i jačanju, ali ovime vežbač takođe postaje i bolji na čučnju, sa aspekta
radnih performansi, jer uvećavajući snagu ovih mišića, vežbač može raditi sa
većim opterećenjem.
Čučanj klupom ili kutijom za razvijanje snage
Jasno je da širenjem razmaka stopala,
odnosno uvećavanjem raspona pokreta prilikom vežbe, vežbač može oslobađati i
razvijati već snagu. I pored toga, na raspolaganju mu stoje i drugačije
varijacije kojima može postizati isti cilj, u sličnoj meri. Interesantno,
većina ovih varijacija ima svoje korene u svetu poverliftinga gde su se
jedinstvene tehnike izvođenja ove vežbe pokazale odličnim za unapređivanjem
performansi na ovoj vežbi, odnosno za razvijanje fizičke snage pojedinca.
U jednoj studiji istraživači su primetili da
veoma jaki, elitni poverlifteri uvećavaju ugaonu brzinu zgloba kolena mnogo
efektivnije prilikom početnog dela koncentričnog pokreta čučnja. Ovo znači da
ovi snagatori umeju da iz donjeg dela pokreta, koji je ujedno i najslabija
tačka ove vežbe, izdignu se brže, oslobađajući tako veću silu i više snage.
Ovo je posebno interesantno imajući u vidu
da varijacija čučnja u kojoj vežbač ispod zadnjice postavlja kutiju ili klupu
koju dodiruje prilikom spuštanja opterećenja, ujedno jedna od najčešćih
trenažnih varijacija takmičara u ovom sportu, ima znatno veću mogućnost nego standardni čučanj da razvija ugaonu brzinu pokreta
zgloba kolena, posebno u inicijalnoj fazi pozitivnog dela ponavljanja.
Stoga, ne bi bilo pogrešno zaključiti da je
i ova varijacija odličan izbor ukoliko pojedinac želi da unapredi radne
performanse na ovoj vežbi, odnosno da unapredi opštu fizičku snagu.
Izvor: musculardevelopment.com