NOVA ERA- AMINOKISELINE - MILOŠ ŠARČEV
Tekst sam za objavu izabrao sada,a mozda u pravo vreme jer zelim samo da kazem da oblast o aminokiselinama nije NISTA novo,jer je Milos o tome pricao jos davne 2008 god!!
Istina, često sam pričao, preciznije rečeno
„glasno razmišljao“ o budućnosti industrije koja proizvodi suplementaciju i
dodatke ishrani za sportiste.
Čvrsto sam ubeđen da će u skorijoj budućnosti
suplementacija na bazi aminokiselina u potpunosti preuzeti primat proteinskim
suplementima. Ovo potkrepljujem studijama koje tek treba da dožive ekspanziju i
popularnost i koje jasno ukazuju na racionalnost i neophodnost uzimanja
pojedinih aminokiselina kada je bilo koji fiziološki ili metabolički cilj u
pitanju, umesto obilnog uzimanja proteina, odnosno namirnica bogatih
proteinima, jer se u kranjoj meri i ova praksa svodi na snabdevanje organizma (prvenstveno mišićnog tkiva) pojedinim vrstama
aminokiselina.
Pišući na svom forumu (http://milossarce.com) i čitajući iznova
postove shvatam da do sada nisam zvanično izneo svoj stavi u vezi sa ovim, pa
neka ovo bude moje oficijalno predviđanje: aminokiseline
će zavladati!
Šta ja u stvari pričam?
Pa, da ne ulazimo previše u detalje kako vas
ne bih zamarao (iako sam svemu ovome posvetio najveći deo života), hajde da
krenemo od pitanja: da li ste se ikada zapitali zašto unosite toliko mnogo proteina na dnevnoj bazi?
Šta je razlog tome što sportisti, a posebno
bodibilderi, uzimaju toliko mnogo proteina nego drugi „prosečni“ ljudi?
Čak i ovi prosečni ljudi koji ne žele da
izgrade takmičarsku formu, već jednostavno žele pristojan izgled i zdravo telo,
čak i oni uzimaju mnogo, najviše, proteina u svojoj ishrani. Zašto?
Zašto FDA toliko advokatiše neophodnost
uzimanja proteina na svakodnevnoj bazi? Neophodnost u smislu da su nam potrebni
za opstanak, da preživimo!
Kažu da nam je
potreban RDA nivo unosa proteina (napomena: RDA dolazi od „Recommended
Daily Allowance“, što bi značilo preporučena dnevna doza, ali treba imati u
vidu da RDA nivo nije optimalan nivo
unosa nijednog nutrijenta!).
Ukoliko sam vam skrenuo pažnju u dovoljnoj
meri ovim pitanjima, verovatno već sami nazirete odgovor, ali ću ga svakako
ponoviti i ja: realno gledano nama nisu
potrebni ti proteini koje unosimo, već ono što će naše telo dobiti razgradnjom
tih proteina. A to bi bile – AMINOKISELINE!
Pa, ukoliko se složimo da je cela ta priča o
neophodnosti unosa proteina u stvari priča o aminokiselinama, kako biste
reagovali kad bih vam rekao da naše telo vrlo verovatno dobija potrebne
aminokiseline (često u količini koja nije optimalna), ali u kombinaciji sa
drugim nutrijentima koji nam nisu toliko važni, čak mogu biti i
kontraproduktivni, opasni i štetni.
Naše telo to jednostavno mora da prihvati
jer smo mi ti koji odlučujemo koji izvor proteina ćemo uneti svakog dana, ne
shvatajući da možda nije trebalo da zarad male koristi učinimo sebi veću štetu.
Da bismo bili racionalni i efikasni potrebno je upravo suprotno: da uz minimalnu
štetu i rizik maksimizujemo našu korist!
Zar ne bi bilo racionalno i logično da kada bismo znali koje tačno aminokiseline i
u kojoj meri naše telo treba da bi raslo, da tada unesemo upravo formulu
koja se u najvećoj meri slaže sa tim potrebama, bez ikakvih neželjenih ili
štetnih nutrijenata koji će nas sputavati u ostvarivanju koristi.
Uveravam vas da poznavanje aminokiselina
sigurno može doneti mnogo koristi i napretka svakome od vas. Mnogo neverovatnih
stvari možemo postići samo ako podrobnije obratimo pažnju na kombinaciju i
razmeru aminokiselina koje unosimo.
Izvor: milossarcev.com
Comments