MANJE TEZINE - ZA MISICNU MASU
Šta bi trebalo
da znate:
*nove studije
nagoveštavaju da treniranjem sa velikim opterećenjima zapostavljamo naša vlakna
sporokontrahujuća vlakna.
*vlakna tipa I
se maksimalno stimulišu kroz duže vreme tenzije, što znači veći broj
ponavljanja u seriji, što dalje znači potrebu za manjim težinama. Vlakna tipa
II najbolje se stimulišu kraćim serijama, uz veća opterećenja.
*kako biste
ovo ostvarili (kako biste u treningu stimulisali oba tipa vlakana) postoji
dosta načina i tehnika treniranja: opadajuće serije, superserije, gigantske
serije, rest-pauze itd.
Mnogi tupavci
će vam reći da je jedini put do rasta veliko opterećenje. Oni malo
informisaniji će to pravdati činjenicom da velike težine aktiviraju veliki broj
motornih jedinica, koja se dovode u vezu
sa vlaknima tipa II, a s obzirom da su to vlakna sa najvećim potencijalnom za
rast, njihovo stimulisanje znači hipertrofiju.
E, pa nije baš
tako!
Ne zapostavljajte sporokontrahujuća vlakna!
Vlakna tipa I
skoro da ne dobijaju na značaju od strane vežbača i trenera, jer su manja,
slabija i sporija nego brzokontrahujuća o kojima smo pričali. Njihova jedina
prednost jeste da se kontrahuju više puta u određenom periodu vremena.
S obzirom da
se o ovim vlaknima često priča kada neko spomene maratonce, momenta kada nam se
njihova građa stvori u glavi, bežimo od same pomisli da aktiviramo ova vlakna.
Ipak, nove
studije su pokazale da promene u intenzitetu treniranja, što znači da ćemo aktivirati obe vrste
vlakana u treningu, otvaraju veću mogućnost za hipertrofiju.
Izgleda da smo
do sada propuštali mnogo trenirajući samo brzokontrahujuća.
Vreme je da
izmenimo pristup našem treningu.
Velike težine i vlakna tipa II
Brojne studije
su pokazale da vlakna tipa II ostvaruju veći rast pri treningu jakog
intenziteta. Ovde treba istaći da ovo ne znači da ova vlakna sama po sebi imaju
veću sposobnost rasta, već da se samo pri „treningu jakog intenziteta“ njihov
potencijal više ispoljava nego kod sporokontrahujućih.
Naš dosadašnji
pristup mehanizmu hipertrofije vodio je programima koji favorizuju stimulaciju
vlakana tipa II, što znači da veći broj njih podrazumeva visok intenzitet.
Ukoliko bismo
intenzitet spustili duplo, vlakna tipa I dolaze do izražaja. Ali, istina je da
u ovoj situaciji mišićni rast ne ide istom brzinom.
E sad, studiji
koja je izvela ove zaključke treba prigovoriti da ima dosta ograničenja. Prvo
je to što nema mnogo studija koje su ispitivale uticaje treninga niskog
intenziteta, pa se ni podaci ne mogu dobro uporediti. Noviji podaci itekako pokazuju da su vlakna
tipa I znatno više sposobnija za rast, nego što smo to do sada mislili.
Vlakna tipa I
Iako retke,
postoji ipak dovoljan broj studija koje nam mogu jasno reći da smo potcenili
mogućnost rasta ovih vlakana. Jedna skorašnja je pokazala da treniranje do
otkaza sa manjim težinama (3 serije sa 30% RM) može proizvesti hipertrofije kao
trening visokog intenziteta (3 serije po 80% RM).
Poređenjem
vlakana i intenziteta zaključuje se da tip I pobeđuje tip II pri niskom
intenzitetu (19% prema 14%) dok je tip II pobednik u slučaju visokog
intenziteta (15% prema 12%).
Dakle, tip I je maksimalno stimulisan pri dužim
serijama, sa manjim teretom, dok je tip II bolje stimulisan pri kraćim
serijama, sa većim opterećenjem.
Jedan od
prigovora velikom broju studija jeste da su ispitanici mladi ljudi koji ne
treniraju redovno, pa cifre koje oslikavaju njihov napredak ne predstavljaju
realne okolnosti, jer bi njihovo telo svakako reagovalo na trening. Srećom, postoje i one koje se izvode na
atletama koji duže vremena treniraju.
Bodibilderi
obično idu na veći obim i otkaz, uz umeren broj ponavljanja na treningu.
Olimpijski dizači tegova koncentrišu se na teret i/ ili brzinu pokreta. Nije iznenađenje da bodibilderi imaju daleko više razvijena vlakna tipa I nego sportisti koji se fokusiraju na snagu pri treniranju.
Olimpijski dizači tegova koncentrišu se na teret i/ ili brzinu pokreta. Nije iznenađenje da bodibilderi imaju daleko više razvijena vlakna tipa I nego sportisti koji se fokusiraju na snagu pri treniranju.
Uzimajući sve
podatke u obzir, prilično realno se može zaključiti da sveobuhvatan trening, sa
različitim intenzitetima, zaokružuje priču o hipertrofiji.
U poslednje
vreme pojavilo se nekoliko studija na ovu temu. Jedan broj koji izjednačava rad
i pri slabom i pri visokom intenzitetu ipak favorizuje treninge visokog
intenziteta za oba tipa vlakana. One u
drugoj grupi, koje ne izjednačavaju rad pri različitim intenzitetima, dobijaju skoro
iste rezultate.
Propušteni kilogrami mišića:
Možda vam
izjava da propuštate jedan deo hipertrofije ignorišući manja opterećenja deluje
nerealno, ali ako uzmemo u obzir anatomiju mišića, možete lako promeniti svoj
stav.
Proporcija
tipova vlakana u telu naravno da zavisi od genetike i treninga, ali imajući u
vidu da veliki broj mišićnih grupa ima određen procenat i vlakana tipa I (kod
ljudi je razmera u vrstama vlakana skoro ujednačena), lako je zaključiti da
različiti tipovi intenziteta itekako mogu otvoriti vrata ka većoj hipertrofiji,
usled stimulacije obe vrste vlakana.
Što se
treninga tiče, iako većina koristi „broj ponavljanja za hipertrofiju“ od 6 do
12, ipak nas sve do sada što smo istakli navodi da to promenimo: ubacite kako
visok broj ponavljanja (od 15 do 20 ili više) tako i nizak sa većim teretom (od
1 do 5).
Serije sa
nižim brojem ponavljanja obezbeđuju jaču aktivaciju motornih jedinica, što je
jedan od preduslova za unapređivanje opšte snage tela. Serije sa višim brojem
ponavljanja obezbeđuju produženo vreme mišićne tenzije. Postoje mnogi načini kako da ove vrste serija
uvrstite u vaš program. Jedan od dobrih jeste vremenska serija koja traje
određen broj sekundi, a ne ponaljanja. Ali, kod ove tačke, sve se svodi na
kreativnost vežbača. Dalje, možete se odlučiti na veće terete i manji broj
ponavljanja kod osnovnih vežbi koje aktiviraju više zglobova i mišićnih grupa i
manje terete i veći broj ponavljanja kod izolacionih vežbi.
Nema čvrstih
pravila ovde. Najbolje je da određeno vreme eksperimentišete dok ne pronađete
formulu koja radi najbolje za vas.
Zaključak:
Tip II
pobeđuje tip I kad je mogućnost rasta u pitanju, ali da li biste želeli da
svesno propuštate priliku za dodatni rast i napredak, trenirajući manjim
intenzitetom, a na uštrb ega? Realno bi bilo da imate program koji
brzokontrahujućim vlaknima daje stimulaciju za kojom ona žude, i stimulaciju
tipu I koju oni zaslužuju.
Izvor: T nation
www.ogistra-nutrition-shop.com
www.ogistra-nutrition-shop.com