ISHRANA - KUDA TO IDEMO?
Zamislite da ste u bliskoj budućnosti. Hodate ulicom, ogladnite i želite da
prezalogajite nešto. Na meniju se nudi sveža salata od svežeg laboratorijskog
povrća, zatim sveža riba „skoro dopremljena u izlog“ iz lokalnog veštačkog
ribnjaka i naravno filet visokokvalitetnog goveđeg mesa, dobijen kloniranjem
vlakana kravlje butke. Zvuči li vam blesavo?
Hajde onda da pogledamo šta se u našoj
realnosti radi sa hranom koju jedemo.
Postoji pasta bez glutena koja se pravi od
zelenih banana. Ubacujemo inulin u skoro sve što stignemo – sir, jogurt,
puding, proteinske prahove i čokoladice, kolače itd.
Dalje, uzmimo za primer sok od narandže –
obogaćen kalcijumom, bez šećera, ili uz raznorazne zaslađivače, bez pulpe,
obogaćen vitaminom D i tako dalje.
Pravimo puter i od jogurta, biljnih sterola i
raznoraznih ulja. O posledicama stanola i sterola se itekako može debatovati, a
da stvar bude začinjenija, oni se dodaju i u ulja kojima kuvamo, prelive za
salate, jogurte, sokove i druge stvari.
Danas takođe imamo i mleko obogaćeno ribljim
uljem, kao i jogurt. A sve je popularniji i sladoled obogaćen ribljim uljem.
Danas postoji i veliki broj vrsta genetski
modifikovane hrane poput kukuruza, pšenice, ječma itd, a modifikacije idu u tom
pravcu da se biljke rastu i sazrevaju brže i bolje.
Skoro
da nema prirodne namirnice koja nema svog modifikovanog parnjaka.
Primera radi, u Americi je skoro 88% ukupnog kukuruza modifikovano da
bude otpornije na pesticide i herbicide. Postoji i varijacija koja je u stanju
da samostalno proizvodi toksine za borbu protiv pesticida i crva (BT kukuruz).
Čak 93% soje nije prirodno. Slično je i sa
pamukom. Lista se nastavlja.
Na kraju se može zaključiti da je u SAD
uzgajeno više GMO namirnica nego bile gde u svetu. Čak duplo više od Brazila,
koji se nalazi na drugom mestu..
Sećate li se priče koju smo ukratko opisali na
početku teksta? E, pa upravo pojedini naučnici rade na projektima koji su
slični onome što smo napisali. Primera radi, traga se za životinjskim vrstama
koje bi u što kraćem vremenskom periodu mogle da daju što veće količine mesa. I
naravno, uvek se nađe neka svinja da bude predmet ispitivanja, tzv.
envirosvinja.
Enviroprase je modifikovano tako da bolje vari
biljni fosfor, usled pojedinih gena dobijenih od miša, što mu omogućava da luči
enzim fitaze.
Ovo mu dalje omogućava da razgrađuje fitinsku
kiselinu i vari fosfor vezan za nju, koji bi u normalnim uslovima prošao kroz
digestivni sistem netaknut.
Ovo je inače dobra ideja, jer bi u praksi
umanjilo cenu ishrane svinja, što bi značilo i manju cenu mesa. Ovo bi bilo
pozitivno i za strukturu zemljišta koje bi okusilo manje prisustva fosfora na
mestima gde svinje borave.
Ipak, iako se ova envirosvinja uzgaja već skoro
deset generacija, još uvek nije na tržištu. Razlog je strah prehrambenih
kompanija kako bi ljudi reagovali kada bi se zvanično pojavila genetski modifikovana svinja u njihovim mesarama.
Evo i još jedne čudnije činjenice: godine 2003.
kineski naučnici su uspeli da stvore vrstu krave koja može da daje mleko
identično ljudskom.
Krave su dobile neke ljudske gene i iz vimena
je poteklo mleko koje je u 80% sastava identično onom kod naših majki, pogotovu se ovo odnosi na prisustvo
proteina i antitela koja su veoma značajna za odojčad.
Plan je da se ovo mleko izbaci na tržište tokom
2014. godine. Da stvar bude još strašnije, trenutno se radi na jednoj vrsti
skenirajućeg koda koji bi mogao da odredi naše potrebe za nutrijentima shodno
godinama, aktivnosti, zdravlju, kondiciju i genima...U najmanju ruku zvuči
interesantno.
Danas se dosta radi i na polju nanotehnologije.
Primera radi, pojedini naučnici žele da u namirnice ubace razne nutrijente i
supstane. Tako je jedna od želja da se serumi vakcina ubacuju u mleko, kako bi
se omogućila situacija da se ogroman broj ljudi lako i bezbolno vakciniše.
Takođe, postoji i želja da se zasićene masti u
viršlama ili mesnim prerađevinama zamene sa omega 3. štaviše, ovo je već
urađeno, ali problem je sa novim ukusom namirnica. Nisu tako lepe i sočne.
Na
kraju, da li mi zaista želimo sve ovo? Da li želimo da
jedemo meso koje je dobijeno gajenjem ćelija u plastičnoj posudi ili onom koje
je došlo sa farme? (vegeterijanci, ne smarajte nas kritikama!). veruje se da bi
na ovaj način, uz korišćenje pravih gena bilo moguće dobiti pljeskavicu od bilo
čega – zebre, pande, pa čak i od dinosaurusa. Takođe bismo mogli da
prepravljamo kiselinski profil ovih namirnica, kako bi bile „zdravije po nas“.
Iako vam ovo može izgledati nerealno, reći ćemo
vam da su naučnici već uspeli da dobiju meso gajenjem ćelija u laboratoriji, a
nadaju se da će se takve namirnice pustiti na tržište već sledeće godine.
Dalje, postoje projekti koji idu u pravcu da se
izvor mesa prebaci sa tradicionalne stoke na insekte!
Zašto bismo kog đavola ovo želeli? Argumenti u
prilog ovome jesu okolnosti da su oni bogati proteinima i gvožđem, kao i
govedina, a dodatno su bogati i kalcijumom. A dodatno, u velikom broju zemalja
uveliko se služe kao tradicionalni specijaliteti.
Iako vam može biti gadljivo, ovo ne samo da je
moguće, već je i prilično isplativo: i sa ekonomskog aspekta i sa aspetka
životne sredine.
Pored insekata, naučnici se trude da stvaraju i
farme algi koje mogu biti hranljive i za ljude i za životinje. Bogate su
nutrijentima poput omega 3, proteinima, magnezijumom, kalcijumom i drugim
mineralima i vitaminima. Na kraju, alge mogu poslužiti i kao fosilno gorivo,
odnosno kao zamena za so.
Zašto
dolazi do svega ovoga?
Primera je dosta – klimatske promene,
ekonomičnost, ograničenost resursa, porast ljudske populacije itd.
Suša je jedan od najnepovoljnijih faktora za
svetsku agrikulturu. A da nevolje budu veće u skorašnje vreme suše su sve
izraženije. Zahvaljujući tehnologiji usevi i farme su uspeli da se izbore sa
tim surovim uslovima.
Uzimajući u obzir sve izraženije klimatske
promene, postojeći metodi proizvodnje namirnica se ne mogu održati na duže
vreme.
Prema izveštaju UN iz 2011. godine, oko 30%
raspoloživog svetskog zemljišta odlazi na potrebe proizvodnje namirnica. Upravo ovo je uzrok i porasta efekta staklene
bašte.
Da biste proizveli 300g mlevenog mesa, potrebno
vam je ista količina vode kao kad biste neprestano držali slavinu u kupatilu
otvorenom tokom cele nedelje!
Uzimajući samo ove činjenice u obzir, a sa
osvrtom na sve veće potrebe populacije za namirnicama, jasno nam je da ćemo
propasti ukoliko ne potražimo drugačija rešenja.
Evo i par ekoloških podataka koje moramo uzeti
u obzir sa postojećom proizvodnjom:
-kontaminacija vodenih tokova, usled ogromnog
prisustva pesticida i herbicida u proizvodnji.
-godišnje se potroši oko 40 milijardi dolara na
pesticide.
-godišnje se na svetu potroši oko milion tona
pesticida.
Naravno, tu je i faktor uvećavanja svetske
populacije. Po nekim predviđanjima do 2050. će nas biti oko 9 milijardi na
planeti. Uz klimatske promene i ograničene resurse poput zemlje i vode, nije
nerealno pretpostaviti da će cene hrane otići u nebesa! Jasno je da su nam
alternative potrebne.
Iako su stvarno odlični, da li je realno
zamisliti da se organski način prozvodnje hrane održi za broj od 9 milijardi
ljudi? Čisto sumnjamo! Da li je upotreba tehnologije u proizvodnji neophodna?
Mnogi smatraju da je tako.
Da
li bi neki od ovih projekata zaista bio pozitivan za zdravlje?
Zavisi. Da li je stavljanje seruma vakcine u
mleko zdravo? Trebalo bi debatovati o ovome. Da li je ubacivanje omega 3 u
mesne prerađevine zdravo? Možda i jeste, ali smo mišljenja da od kamena ne
treba i ne može se praviti zlato.
Da li je genetsko modifikovanje zdravo? Vrlo je
teško odgovoriti. Primera radi, ubacivanje pesticida u seme je čist poslovni
potez. Ali, ubacivanje drugih gena u seme koji će biljku napraviti otpornom na
sušu je prilično dobra ideja.
Kako
god da je vaše mišljenje o GMO, želimo da istaknemo da nije sve crno i belo u
ovoj tematici.
Nezavisno od ovoga, konzumacija insekata i algi
vrlo lako može biti i pozitivna stvar. Ljudi su od pamtiveka jeli insekte i
morsko povrće i biljke, a to je i sada
praksa u pojedinim delovima sveta.
Iako ne možemo izaći sa nekim konkretnim
stavom, povući ćemo paralelu sa konzumacijom sušija. Da li je neko pre 20
godina mogao da zamisli da će ljudi jesti sirovu ribu svakodnevno. Teško.
Zaključak:
Budućnost, bar kad je proizvodnja namirnica u
pitanju, ide vrlo zanimljivim pravcima. Neke možete bojkotovati, neke
podržavati. Ali, kao potrošač, morate
biti svesni da svojom potrošnjom upravo određujete u kom pravcu će ići i
proizvodnja.
Nismo pisali ovo da bismo vam rekli šta je
dobro, a šta ne, već da istaknemo koliko je bitno da kao potrošači budemo dobro
informisani o namirnicama koje uzimamo.
Izvor: tnation.com
www.ogistra-nutrition-shop.com
www.ogistra-nutrition-shop.com