ISTINA O DOPINGU I ANTIDOPING KONTROLI
Upozorenje!
Tekst je autorsko delo Milana Jovanovica - Strongmana, i objavljen je u srpskom izdanju magazina PLAYBOY.
Tekst nemojte shvatiti kao savet ili uputstvo za koristenje i obavezno se savetujte sa lekarom pre koristenja bilo koje ili bilo kakvih vrsta lekova.
Ogistra Shop/Blog ne preuzima odgovornost za tacnost informacija navedenih u tekstu u celosti ili bilo kom njegovom delu.
Tekst nemojte shvatiti kao savet ili uputstvo za koristenje i obavezno se savetujte sa lekarom pre koristenja bilo koje ili bilo kakvih vrsta lekova.
Ogistra Shop/Blog ne preuzima odgovornost za tacnost informacija navedenih u tekstu u celosti ili bilo kom njegovom delu.
Mi Srbi smo pošteni sportisti ne varamo kao i gledamo da što
pre uhvatimo nekog našeg sportisu i pokažemo se kao nacija sa kodeksom casti,
umesto da pomognemo istima da prodju testi i osvoje više medalja mi im secemo
noge, e pa tako nam i treba!
Srbija je jedna od onih zemalja gde možeš steroide da kupiš
u apoteci, bez recepta. I to jeftino jer ih pravi domaca fabrika. Nešto ne
vidim da smo zemlja sa rezultatima u dizanju tegova, biciklizmu ili boksu za
tri koplja iznad ostatka sveta gde su steroidi zabranjeni. Ili oni znaju nešto
što mi neznamo ili mi neznamo nešto što oni znaju. A i ne secam se da sam bio
na nekoj sahrani "govorili smo mu da ne uzima steroide".
Kad bi se igrali asocijacija, kao u onom kvizu na
televiziji, na osnovu pojmova slava i novac šta bi moglo da se upiše u prazno
polje? Svako od nas bi imao razlicitu sliku u glavi. Politika, estrada, biznis,
... Ali ako bi u asocijacij dodali i steroide mali broj ljudi bi omašio da kaže
sport.
Najšira svetska javnost je prvi put cula za steroide ne tako
davne 1988 godine pojavom afere Ben Džonson. Da se podsetimo to je onaj
mišicavi Kanadanin koji je prvi trcao na sto metra ispod 9.90 i udario u ponos
americke nacije, do tada neprikosnovenog atleticarskog superstara Karl Luisa.
Još se planetarna vest o coveku koji 100 m prešprinta za 9.83 sekundi nije
ohladila Karl Luis je poceo anti kampanju. Prvo je optužio Džonsona da je
prerano startovao, zatim se žalio na sopstvene stomacne probleme a onda se
dosetio i vrlo bombasticno optužio leteceg Kanadanina da je rekord napravio
nadrogiran steroidima. I ne lezi vraže, potonji doping test je pokazao
nedozvoljenu kolicinu nedozvoljene supstance neprihvatljivog Kanadera.
Cinici su primetili
da sumnja u korišcenje stimulativnih supstanci postoji vec duži niz godina i da
je baš višegodišnja dominacija Karl Luisa sumnjiva i da se, gle cuda, oglasio
baš on a ne Ben Džonson koji je strpljivo godinama cekao svoju šansu gubeci
trku za trkom. Ono što je meni palo u oci vezano za ovaj skandal je da su
nadležni zaboravili da nam kažu da su i ostalih šest od sedam atleticara,
ukljucujuci i samog prepoštenog Karl Luisa bili pozitivni na doping testu. Behu
tu neki novinari koji su napipali tu vest pa su se iznenada
"dobrovoljno" dezintegrisali iz teme. Kako da u ceo mozaik uklopimo
nedavnu izjavu Ben Džonsona da jeste koristio neke zabranjene supstance ali ne
i stanozolol za koji je optužen i osuden. Nego da krenemo redom.
Šta je zapravo naše kolektivno znanje o steroidim? Znamo
recimo da su steroidi zabranjeni. Postoji neki doping testovi i sportista koji
bude pozitivan, bez obzora na minule zasluge, preko noci biva u grdnom
problemu. Znamo takode da su štetni. Da izazivaju sterilnost, impotenciju,
bubuljice, napade besa, oštecuju bubrege, jetru, srce, izazivaju rak, iznenadnu
smrt ... I sve to stoji. Mislim sve to tako stoji utisnuto u naše kolektivno
znanje. Ali ako malo zagrebemo po knjigama i strucnim casopisima dobijamo
drugaciju sliku.
Šta su steroidi? Steroidima se cesto pogrešno nazivaju sve
supstance koje podsticu izdržljivost, snagu ili agilnost u sportu a vecina njih
to nisu. Ispijanje dva red bula pre doping testa sportistu stavlja u
problematicnu situaciju a tecnost u srebrno plavoj limenkici sigurno nije
steroid. Dupli espreso, efedrin kapi za nos, džoint petkom uvece, ... Sve to je
na listi zabranjih supstanci u sportu a nije steroid.
Steroidi su sinteticka verzija hormona koje ljudsko telo
proizvodi. Dosta ljudi je culo za kortizon steroid koji se koristi za saniranje
upalnih procesa i bolova, recimo u kolenima. Daje se i pacijentima sa
metastazom raka. Antibebi pilule su takode steroid sastavljen od dva hormona
koji se proizvode u telu žene. U principu kada se kaže steroid misli se na
sinteticku verziju muškog polnog hormona testosterona koji se u sportu koristi
za oporavak od treninga i rast mišica. I kao i svaki lek ima pozotovne i
negativne efekte. U koliko se koristi u granicama preporucenim od strane
doktora odnos korisnog i neželjenog dejstva je znatno prihvatljiviji nego kad
se bitno povecaju doze i tada je za ocekivati nešto veci rizik od negativnih
efekata.
Anabolicki steroidi se u medicini koriste kod zastoja u
rastu muške dece, rekonvalescenata nakon šloga i nekih težih bolesti a ima
primera da produžavaju život pacijentima obolelim od side. Šta anabolicki
steroid zapravo radi? Uprošcen odgovor je da podstice sintezu proteina u
organizmu, uvecava apetit, pospešuje funkciju koštane srži koja proizvodi veci
broj crvenih krvnih zrnaca.
Kroz brojne mehanizme
anabolicki steroidi uticu na sintezu mišicnih celija uticuci na rast mišica
cime se povecava snaga što je i glavni razlog upotrebe kod sportista. Steroidi
snažno uticu na pojacanje libida, zadebljanje glasnih žica cineci glas dubljim
i muževnijim. Na papiricu koji se nalazi u kutiji testosterona koji proizvodi
galenika medu kontraindikacijama stoji i "ceste i dugotrajne
erekcije". Doduše sa unosom veštacki proizvedenog testosterona prestaje
potreba za njegovom sintezom u organizmu što, dovodi do umanjenje proizvodnje
spermatozoida, kako kažu studije - samo privremeno.
U godini nakon olimpijade u Seulu i veoma bolnog poraza od
Ben Džonsona americki senat je intenzivno diskutovao o steroidima dajuci mu
više pažnje nego zdravstveno i školskom sistemu ili recimo, vojnom budžetu što
je cudno ako se uzme u obzir da je Amerika zemlja koja pocinje ratove širom
sveta lakocom kojom ribe iz seks i grad idu u šoping. Senatori su zakljucili da
je upotreba steroida varanje u sportu i predloženo je da se pred zakonom
smatraju supstancama cija je distibucija i upotreba zabranjena baš kao što su
to slucaj sa heroinom, kokainom, ekstazijem, ... Da bi uradili sve po peesu
tražili su mišljenje eksperata iz Odseka za narkotike u ministarstvu pravde,
Uprave za hranu i lekove i Americke zdravstvene organizacije. I pored toga što
su sva trojica strucnjaka iz ovih eminantnih ustanova smatrali da ne postoji
razlog da se anabolicke steroide stave na crnu listu jer ne izazivaju fizicku i
psihicku zavisnost anabolici su se ipak našli na listi strogo kontrolisanih
supstanci (cita se zabranjenih). U praksi to znaci da upotrebu i distribuciju
steroida bez lekarskog recepta zakon tretira kao krivicno delo, i da lokalni
bilder sa par bocica steroida i rancu rizikuje zatvor na isti nacin kao diler
sa par grama kokaina. Do godinu dana za posedovanje a do deset za trgovinu
steroidima.
Vrlo brzo nakon Amerike, po principu spojenih sudova mnoge
zapadne države su uvele slican zakon o prohibiciji leka koji povecava sintezu
proteina a to je donelo još novaca pomoci medunarodnom olimpijskom komitetu i
doping agenciji da se jednom stane na put upotrebi steroida.
Logika zaštite od varanja je poprilicno na staklenim nogama
jer se manje od 10% sportista bave takmicarskim sportom. Ostalo, njih 90% su
rekreativci. Njima je takode zakonski zabranjena upotreba steroida da ne bi
varali... ne znam ni ja koga. Ispada da je zbog desetak posto profesionalaca
donešen je zakon koji se tice ogromnog broja rekreativaca koji samo žele da
izgledaju dobro na plaži ili da dignu na bencu vecu težinu od tipa koji je bio
najjaci u srednjoj školi.
Još jedan od navedenih razloga zabrane distribucija i
upotreba steroida bez recepta je vracanje sporta olimpijskih igara njenim
korenima, kada je sve bilo cisto i nevino i naravno bez dopinga i
"varanja". Narecena izjava je jedan ozbiljan bulšit. Istorija dopinga
pocinje sa istorijom starih olimpijskih igara od 776 do 339 pre naše ere. I
tada su se olimpijci nadmetali za ogromne privilegije, cist keš i status pa je
razumljivo što su tražili nacine da poboljšaju svoj nastup. Koristili su
specijalno pripremana vina za izdržljivost, jeli životinjske testiste i srca za
snagu i žvakali halucinogene biljke za istrajnost i kontrolu bola.
Cuveni doktor Gari Vidler koga mediji neprekidno eksploatišu
od kada je kao savetnik svetske anti doping agencije izrekao alarmantne reci o
steroidima pred americkim senatom kako ima saznanja da steroidi izazivaju smrt,
zastoj rada srcanog mišica, šlog, tromb, ..
.Na pitanje da prokomentariše reci svog kolege, doktor Norm
Fost, profesor medicinske etike, prilicno egzaltirano kritikuje Dr Vidlera što
izlazi pred senat i javnost tvrdnjama za koje nema ama baš ni jedan dokaz. Jer
ne postoji ni jedna medicinska studija ili istraživanje koje potvrdilo njegove
reci a to je u raskoraku sa medicinskom praksom i zdravom logiikom.
Statistika americkog centra za kontrolu bolesti kaže da
godišnje u Americi od cigareta umre preko 400 000 ljudi, od alkohola 80 000 dok
postoje indicije da je troje ljudi umrlo od preterane upotrebe steroida.
Postoji i druga, interesantnija statistika, o razlozima za intervenciju hitne
pomoci na osnovu necega što je unešeno u organizam. Sudeci po silnoj kampanji
po steroidima ne bi bilo cudno da je u prvih 10 razloga sa liste. Nije. Broj 1
razlog intervencije je alkohol, pa kokain i marihuana... Steroida nema u prvih
10. Nema ih ni u prvih 50. Recimo na 25, mestu predoziranje aspirinom.
Gledajuci dalje tu tabelu nalazimo steroide kao razlog posete hitnoj pomoci na
defanzivnom 142. mestu plasiranim par mesta iza tableta multivitamina.
Carls Jesles je jedan od vodecih svetskih eksperata koji
piše o upotrebi steroida u sportu. Kao autor preko 70 clanaka i veceg broja
knjiga na pitanje da li su steroidi štetni i da li ubijaju kaže da niti on niti
njegove kolege ne znaju za slucaj da je neko umro od steroida a o štetnosti i
korisnosti steroida kaže da su svi lekovi kompromis pozitivnog i štetnog
dejstva i da postoji dosta prostora za bezbednu upotrebu steroida, jer, kako on
kaže ne postoji 100% bezbedan lek i uvek ce postojati neki negativni efekti.
Ono što sam pronašao po internetu o štetnom dejstvu
testosterona je da kod muškaraca mogu da izazovu bubuljice, skupljanje testisa,
smanjenje broja aktivnih spermatozoida pa i privremenu sterilnost sterilnost.
Dobra stvar je da se ovi efekti prestaju ubrzo po prestanku korišcenja
steroida. Kod ljudi sa genetskom sklonošcu ubrzavaju opadanje kose, izazivaju
telesna maljavost i ginekomastija (oblik grudi kao u devojcice).Kod žena
steroidi takode izazivaju prolazne probleme kao što su bubuljice i maljavost i
menstrualne tegobe koji se gube nakon prestanka testosteronske terapije.
Uvecanje klitorisa i promena boje glasa usled zadebljanja glasnih žica ostaju
duže. Za sada nema nikakvih dokaza da uticu na prestanak rasta dece, izazivaju
rak i probleme sa bubrezima, smanjenje penisa, impotenciju, . Tacno je da su
jedan od hiljade faktora koji povecavaju rizik srcanih problema.
Razlog zbog koga je upotreba supstanci koje poboljšavaju
psihofizicke sposobnosti sportista zabranjena, koji bih mogao da prihvatim, je
da neko ne bi imao nelegalnu prednost u odnosu na kolege, da "svi imaju
jednake uslove". Nažalost, koliko god to lepo zvucalo, "jednaki
uslovi" imaju svoju tamnu stranu koja se najbolje opisuje kroz primer
najvec doping afera ever. Balko afera u kojoj je 250 skoro iskljucivo americkih
sportista navatano da koriste specijalno dizajnirani steroid koji ni jedan
poznati doping test ne otkriva. Doktor Viktor Konte, vlasnik laboratorije Balko
je po hapšenju do detalja opisao kako je, za svakog pojedinacnog sportistu, kao
druid, napravio stelt steroid pod romanticnim imenom "cist" koji
nikakva doping kontrola nije mogla da nahvata. Viktorove reci da se "ne
oseca kao da je varao jer to svi rade i da je za njega da dopingovan sportista
prode doping test isto kao od bebe da uzmeš igracku" su snažno odjeknule
ali se ništa konkretno nije desilo. Još je dodao da osim njega u svetu on zna
na desetine kolega koji to isto rade a sumnja da ih ima na stotine.
Što se tice njegovog pravnog problema, kao što obicno biva,
dobar svedok pokajnik je dobio ne samo oslobadajucu presudu nego i solidno
radno mesto. Mene je sramota da kažem ali Viktor zvani Dr Balko radi kao
spoljni saradnik Americku Antidoping agenciju a ima i novu firmu za
"napredne pripreme i ishranu vrhunskih sportista" sa natpisom sitnim
slovima "necu da uvaljujem steroide keve mi".
U NBA se na steroide gleda skoro kao na mleko za suncanje a
poznato je koliko se ceni preplanuo ten. Igrac pocetnik, tako zvani rookie može
maksimalno tri puta godišnje da bude podvrgnut testu, što najcešce nije slucaj.
Ako ishod testa bude pozitivan prvi put dobija zabranu igranja 5, drugi put 10
a treci put 25 utakmica.
Ako se uzme u obzir da sezona traje i preko 80 utakmica, tvdoglavi i neoprezni korisnici dopinga, koji
imaju nesrecu da budu testirani tri puta u toku iste sezone propustice manje od
polovinu utakmica. S druge strane NBA zvezde sa stažom vecim od godinu dana
zvanicno mogu da budu testirane samo u toku trening kampa na pocetku sezone. I
još nešto. I za rukije i za zvezde važi pravilo da se testu se pristupa samo
ako postoji opravdana sumnja da je neko na steroidima a to je da izade na
utakmicu a da mu viri igla sa špricom iz dupeta ili da Opra Vimfri nekog
podstakne da se samooptuži. Kada je rec o tako zvanim rekreativnim drogama kao
što su marihuanam kokain, PSP, LSD, ... tu je politika malo opštrija. Šta oni
ima se drogiraju u privatne svhe i da se provode? Srce na teren!
Mene niko ne može da ubedi da je tehnologija treniranja
toliko napredovala da danas imamo NBA igrace koji igraju po 100 utakmica
godišnje u žestokom ritmu na ivici otvorene tuce sa frekventnim pokušajima
ubistva u plejofu i mogu u drugom produžetku ležerno da žvacu žvaku, blago
oznojeni dok cekaju sudiju da im uruci loptu nakon faula dosudenog pri
zakucavanju izvedenog skokom sa 4 metra daljine.
Pri tome secam se Divca,
Danilovica ili ranije Kicanovica i Dalipagica koji u slicnoj situaciji nisu
uopšte izgledali veselo dok iskašljavajuci nešto nalik živom vanzemaljcu
pokušavaju da se usprave da bi mogli da izvode bacanja. Uz to prosecan radni
vek NBA košarkaša je za celih 10 godina duži nego što je ranije bio po
evropskim ligama. Da budem direktniji. Setimo se mršavog Kukoca ili Rebrace
koji su u NBA došli kao manekeni za neuhranjenost i vec u prvoj sezoni
izgledali kao neki moji ortaci što bilduju i po 6 - 7 godina.
Ako i uzmemo da je antidoping kontrola na olimpijadama i
drugim slicnim sportskim dogadaja ozbiljnijeg formata nepristrasna, u šta ja
licno veoma sumnjam, to znaci da je barem par hiljada bogatih sportista u prilici
da bude jednakija od ostalih. I to je zatvoreno kolo. Uspešan sportista je
dobar bilbord za svetske sportske i druge brendove a dobar je i kao promoter
sporta. Sponzori mu daju puno para što ih reklamira, i njemu nije teško da
"tajno" usmeri deo sredstava na ... nešto kao kad na discovery kanalu
oteraju auto u radionicu, pa ga majstori razbucaju, napune novim delovima,
prefarbaju pa za par dana vlasnik ne može da ga prepozna... "pimp my
ride" se zove. Sportista sa novim ogibljenjem, friziranim motorom,
najsavremenijom karburacijom i ludacki dobrim auspusima nastavlja da pobeduje.
Sport napreduje, sponzori srecni, publika se divi i nastavlja da kupuje
reklamirane proizvode. Zahvalni sponzori sagledaju sportsku organizaciju a i
svakog bitnog funkcionera ponaosob. Iz godine u godinu rste broj uhvacenih na
doping testu a smanjuje se broj Amerikanaca i sportista iz zemalja gde je
veliko tržište za sponzore takmicenja.
Kad vec cepam amerikance nije u redu da precutim da je
premijerni dolazak NBA zvezda tako zvanog drim tima na olimpijske igre u
Barseloni 1992 bio uslovljen da Džordan, Barkli, Juing i drugovi ni ne
razmišljaju o doping kontroli. S tim u vezi oni su prvi narušili pravilo da
olimpijci spavaju u olimpijskom selu vec su spavali na luksuznom americkom
brodu. Od tada na dalje, u vidu javne tajne, krem svetskog sporta iz Amerike
nije u obavezi da pohada doping kontrolu olimpijskog komiteta, kao da je to
solfedo, jer za njih garantuje americki komitet. A kako oni rade najbolje
svedoci kazivanje dugogodišnjeg direktora americke antidoping agencije Vejda
Eksema koji kaže da je za 10 godina uhvatio 2000 sportista sa tregovima neke od
zabranjenih supstanci u urinu ili krvi i da je njihov olimpijski komitet
zataškao.
Covek spominje da je i Karl Luis bio pozitivan na tri zabranjene
supstance i da mu je uruceno pismo kojim ga diskvalifikuju sa olimpijskih igara
u Seulu. A onda je na scenu stupila magija olimpijske administracije i
diskvalifikacija je dezintegrisana i taj isti kar luis nakon poraza od Ben Džonsona
kuka da je Kanadanin bio dopingovan.
Da ne spominjem brojna svedocenja zvanicnika da je na samoj
olimpijadi u Seulu 6 amerikanaca bilo pozitivno na doping testu ali nikada nisu
procesuirani i ta informacija zvanicno ne postoji. Kako ono beše "da svi
imaju jednake uslove"?
Neki moj osecaj je da svuda gde ima doping kontrole ima puno
mesta da se radi ispod žita i u nekoj kancelariji uz dobar konjak dodeli
medalja omiljenom takmicaru i ucini usluga sponzoru koji ce to umeti da ceni...
u dolarima. Ja se takmicim iskljucivo na takmicenjima gde nema doping kontrole
i ogranicenja u upotrbi opreme koja pojacava snagu dizanja. To je mesto gde se
razdvajaju decaci od muškaraca. Ko je pobedio pobedio je sebe, svoje protivnike
i težinu. Nema borbe sa sistemom u kojoj je nezavisni pojedinac osuden na poraz
ili razvlacenje na krst doping afere.
Uopšte stalna zamena teza "nije zdravo" i "i
nije eticki" je uvek prisutna u prici o steroidima u sportu. Ljudi koji su
strastveni pušaci više decenija, koji imaju 3 - 4 teška napijanja nedeljno ne
deluju mi mnogo zdravije od Ben Džonsona, Merion Džons ili Majkl Felpsa koji
pliva, cini mi se, samo zbog nedostatka dokaza.
Srbija je jedna od onih zemalja gde možeš steroide da kupiš
u apoteci, bez recepta. I to jeftino jer ih pravi domaca fabrika. Nešto ne
vidim da smo zemlja sa rezultatima u dizanju tegova, biciklizmu ili boksu za
tri koplja iznad ostatka sveta gde su steroidi zabranjeni. Ili oni znaju nešto
što mi neznamo ili mi neznamo nešto što oni znaju. A i ne secam se da sam bio
na nekoj sahrani "govorili smo mu da ne uzima steroide".
A kakvo je javno mnjenje na tu temu? Cigareta - može.
Rakijica - aj po jednu. Kokain - jednu malu kratku liniju da šmrknemo. Steroidi
- si ti lud, šta ti pada na pamet?
Da budem iskren prema sebi i prema citaocima ne smatram da
je sportista koji trenira 6 sati dnevno 330 dana godišnje i ne koristi nikakve
supstance koje ce mu poboljšati oporavak i razvoj mišica sa boljim izgledima da
ostane nepovreden i zdrav od ovih drugih. Na protiv. Kao što trkacki auto
zahteva specijalne gume, amortizere, šasiju, gorivo i ulja tako i vrhunski
sportista današnjice zahteva maksimalnu pažnju u odabiru nacina ishrane i
upotrebi rezultata. Pa da l ocekuju od nas da mislimo da je Majkl Džordan
odigrao ono, onako i onoliko jeduci hranu kupljenu u dragstoru preko puta koju
mu je spremala staramajka, povremeno mu dajuci da pije sok od borovnice
"za krvnu sliku".
Za kraj cu navesti reci slavnog powerlifting gurua Luia
Simonsa koje veoma lepo oslikavaju današnji sport "Ako ideš u rat ideš da
ubiješ a ne da pogineš".
Beleške na margini 1
Kad vec pricamo o steroidima, pardon o STEROIDIMA, želeo bih
da ukažem da svi lekovi i mnogi suplementi imaju osim pozitivnih i neka
neželjena dejstva:
Ukoliko uzimate visoke doze u dužem vremenskom periodu može
doci do promena u nervnom sistemu i pojave ošamucenosti, vrtoglavice, zujanja u
ušima, gluvocu, glavobolju, zbunjenost, znojenje, osecaj mucnine i ubrzanog i
produbljenog disanja, poremecaji vida i sluha. U kontraindikacije spadaju i
oticanje kože i sluzokože, osip, svrab, koprivnjaca, grc disajnih mišica,
pogoršanje astme, pad krvnog pritiska, postepeno oticanje lica, usana, jezika,
guše i drugih delova tela, tipicno šaka ruku, ocnih kapaka i teškoce pri disanju,
anemija, promene u broju i tipu krvnih celija, hemoliza.
Da ne zaboravimo i probleme sa varenjem, mucninu, gorušicu,
povracanje, dijareju, želudacnocrevno krvarenje, cir, zatim krvarenje iz nosa,
desni ili kože koja u pojedinim slucajevima može ugroziti život.
Ovo naravno nisu problemi koji mogu da snadu zdravog
sportistu koji koristi steroide radi boljih rezultata, ovo su sve
kontraindikacije uzimanja aspirina.
Beleške na margini 2
Istorija dopinga pocinje sa istorijom starih olimpijskih
igara od 776 do 339 pre naše ere. I tada su se olimpijci nadmetali za ogromne
privilegije, cist keš i status pa je razumljivo što su tražili nacine da
poboljšaju svoj nastup. Koristili su specijalno pripremana vina za
izdržljivost, jeli životinjske testiste i srca za snagu i žvakali halucinogene
biljke za istrajnost i kontrolu bola.
Ni Rimljani nisu bili ništa drugaciji. Gladijatorske borbe i
trke dvokolicama su cesto imale preko 50 hiljada posmatraca pa je motiv za
pobedom bio jak. Osim grckih prehrambenih mudrosti Rimljani su uveli novinu jer
su dopingovali i konje dajuci im derivat vina od meda.
Moderna upotreba dopinga pocinje krajem 19. veka i vezana je
za derivate biljke koke. Vin Mariani kombinacija koke i vina je bio naširoko
poznati napitak sportista i nazivan vinom sportista. Voleli su ga jer je davao
osecaj moci i odlagao umor i glad.
1904 maratonac Tomas Hik je umalo umro koristeci koktel koji
sadrži brendi i strihinin koji je fatalan u iole jacim dozama. Mnogi sportisti
su tada koristili "multivitaminski" koktel koji je bio kombinacija
svega: kokain, strihinin, heroin uz dve žlicice kofeina. Pricamo o vremenu do
1920 godine kada su kokain i heroin bili dostupni svima u apotekama, cesto i
bez lekarskog recepta.
Pedesetih godina prošlig veka sportisti su poceli da koriste
preparat nazvan "la bomba" baziran na amfetaminu koji je masovno
korišcen medu vojnicima u drugom svetskom ratu radi smanjivanja osecaja umora
kod teških fizickih napora.
1958. godine "otac steroida" Džon Bosli Zegler je
kreirao prvi znan steroid "Dianabol" koji je bez problema
registrovala Americka agencija za lekove.
1968 MOK je doneo prvi antidoping akt i listu zabranjenih
supstanci i od zimskih olimpijskih igara u Grenoblu iste godine pocinje igranka
"uhvati me ako možeš/hoceš" poznata i kao "anti doping
kontrola"