LEUCIN i INSULIN - moćna anabolička kombinacija
Prema
mnogim istraživanjima izgleda da leucin ima ulogu u regulaciji energijskih
statusa ćelija kao i intracelularnih koncentracija nekoliko faktora rasta. Koncentracija
BCAA ili leucina koja se unese ishranom ili suplementacijom skoro da ostane
nepromenjena do momenta dok ovi nutrijenti ne uđu u naš krvotok, što znači da
je količina leucina koja se dopremi do perifernih mišića našeg tela skoro
identična koncentraciji koju smo uneli ishranom ili suplementacijom.
Unošenjem
kroz suplementaciju leucin pomaže skeletnim mišićima da maksimizuju proces
sinteze proteina odnosno da uvećaju anabolički oporavak nakon rada. Insulin i
aminokiseline-AK se ponašaju sinergijski prilikom kreiranja anaboličkog
okruženja u mišićima. Istraživači su ispitivali na koji način insulin ostvaruje
anaboličke efekte sam, a na koji u konjukciji sa aminokiselinama.
Samostalno,
insulin se ponaša kao inhibitor katabolizma, dakle tako što sprečava razgradnju
proteina, dok je anaboličko okruženje izazvano zajedničkim dejstvom insulina i
AK pojačano tako što se pored umanjene razgradnje proteina veoma uvećava
njihova sinteza. Dakle, može se reći da insulin
i AK deluju sinergijski. Upravo zato je veoma važno da vežbač sebi obezbedi
kombinaciju hidrata i AK nakon vežbanja. Neke novije studije su pokazale da
intravenski unos insulina kada je telo u fazi posta (bez hrane određen
vremenski period) uvećava nivo insulina i do 20 puta, ali ovom prilikom insulin
nije imao značajnijeg uticaja na sintezu proteina, iako je ostvario efekat
umanjivanja razgradnje proteina. I ovaj zaključak podržava tezu da je veoma
važna kombinacija sa AK radi uvećavanja sinteze proteina, jer insulin
samostalno nema značajnijeg uticaja na ovaj anabolički proces.
Veoma
zanimljiva okolnost je ta da leucin može
stimulisati sintezu proteina kroz mehanizam koji izgleda da je potpuno
nezavistan od nivoa insulina. Primera radi, u studiji koja je izvedena na
pacovima obolelim od dijabetesa (sinteza proteina kod ovih pacova bila je
umanjena za oko 35% u odnosu na zdrave), administracija insulina uvećala je
sintezu proteina za oko 50% iako je krajnja vrednost opet bila manja u
poređenju sa vrednostima koje su zdravi pacovi ostvarivali. Jedna od
komplikacija za istraživače bila je i ta što izgleda da leucin može da
stimuliše insulin, pa se usled toga spekulisalo da leucin preko uvećavanja
lučenja insulina u stvari utiče na sintezu proteina, ali kasnije studije su
pokazale da prilikom intravenskon unosa leucina nije došlo i do uvećanja
prisustva insulina u krvi, što opet potvrđuje tezu da leucin može imati direktnog uticaja na sintezu proteina bez insulina.
Na
kraju, istraživači zaključuju, za sada, da leucin može dvostruko uticati na
sintezu proteina: preko mehanizama koji su zavisni od insulina i preko
nezavisnih mehanizama.
Post
i period kalorijskog deficita uzrokuju uvećanje prisustva leucina u krvi. Ovo
uvećanje je korelativne spuštanju insulina, jer insulin obično utiče na
umanjivanje razgradnje proteina. Dodatno, period kalorijskog deficita promoviše
lučenje hormona glukagona koji ima katabolički efekat na leucin.
U
skeletnim mišićima, izloženost glukokortikoidima, kao što je kortizol, ima za
posledicu redukovanu sintezu proteina. Ipak, oralna konzumacija leucina može
dovesti do obrtanja ovih procesa samo u periodu od jednog sata nakon unosa.
Vežbanje i uvećanje
sinteze proteina
Pa,
ima li stil treniranja uticjaa na sintezu proteina? Kao što bi trebalo svima da
bude jasno, protok krvi je znatno uvećan u radnim mišićima tokom i nakon
treninga. Ovo, između ostalog, znači i da se znatno veća količina aminokiselina
doprema do skeletnih mišića, odnosno da se manje AK apsorbuje u stomaku. Stoga,
unos leucina ili BCAA pre treninga je veoma važno za kreiranje anaboličkog
odgovora tela na vežbanje. Studije su pokazale da administracija BCAA ili
leucina pre vežbanja značajno promoviše prokrvljenost radnih mišića,
uvećavajući tako i sintezu proteina u
radnim mišićima, upravo zbog uvećanog protoka krvi. Skorija studija je ponudila
zaključak da unos (u studiji su ispitanici dobili insulin intravenski) insulina
utiče na sintezu proteina zavisno od
protoka krvi kroz radne mišiće, kao i od dostupnosti aminokiselina. Uzimajući
sve u obzir, može se prilično sigurno istaći da administracija leucina, zajedno
sa uvećanim protokom krvi značajno uvećava sintezu proteina.
Leucin promoviše mTOR
Esencijalna
aminokiselina leucina ima različite uloge u metabolizmu, osim one da se javlja
kao esencijalni supstrat u sintezi novih proteina. Potencijal leucina da utiče na sintezu proteina, signalizaciju
insulina, kao i sintezu alanina i glutamina primarno je određen količinom unosa
ove EAK, odnosno njegove koncetracije u skeletnim mišićima.
Leucin
stimuliše sintezu proteina više nego ijedna druga aminokiselina. Dodatno,
nedavna studija je potvrdila da dodavanje leucina u neki proteinski suplement
ima veći uticaj na sintezu proteina nego što to ostvaruje sam proteinski
suplement, a prilikom unosa nakon odrađenog težinskog treninga. Danas znamo da
leucin stimuliše sintezu proteina preko signalizacije putanja koje uključuju i
mTOR, koji je jedan od glavnih faktora rasta (veličina ćelija i njihova deoba),
zavisno od dostupnosti AK i energijskih nivoa na celularnom nivou.
Danas znamo
da služi kao ATP senzor i da ima uticaja na različite faktore rasta koji utiču
i na sintezu proteina. Težinski trening, aminokiseline, ili oboje u kombinaciji
jesu poznati regulatori mTOR. Studije pokazuju da kada ispitanici uzimaju BCAA
nakon težinskog treninga dolazi do uvećane aktivnosti mTOR u fazi oporavka
nakon treninga.
Ipak,
do danas ostaje nepoznatno na koji način tačno mTOR ima uticaja na mišićnu
hipertrofiju. Zanimljivo je to da je uticaj IGF-1 na mišićni rast zavistan od
mTOR putanje. Studije takođe pokazuju da
ukoliko je mTOR blokiran, ni insulin, ni aminokiseline niti težinski trening
neće dovesti do uvećanja sinteze proteina. Uopšteno rečeno, može se tvrditi
da mTOR ima krucijalnu ulogu u kontrolisanju rasta mišićnih ćelija.
Leucin tokom takmičarskih
priprema: kontrola apetita i održavanje anaboličkog okruženja
mTOR
ne samo da se nalazi u mišićima, nego je nedavno otkriveno i njegovo prisustvo
u mozgu, u segmentima koji utiču na regulaciju osećaja gladi. Iako su
istraživanja u ovoj sferi još uvek nedovoljno jasna, moglo bi se sa određenom
dozom rezervisanosti reći da L-leuicn može uticati na redukciju osećaja gladi.
Zna se da leucin ima interakciju sa putanjama signalizacije insulina koje
takođe imaju uticaja na kontrolu sinteze
proteina, što znači da sve ovo može biti od uticaja na koncentraciju proteina u
mišićima tokom perioda restrikcije kalorija. Prema studijama, oralno uzimanje
doze od 2,5g leucina stimuliše sintezu proteina nakon vežbanja i tokom spavanja
(period posta, tj. neunošenja hrane). Ovaj zaključak je jedan od više koji
potvrđuju da je leucin ključna aminokiselina za umanjivanje posledica
katabolizma.
U vezi sa tim sprovedene su dve probne studije
u okviru kojih su ispitanici bili izloženi režimima ishrane za gubitak telesne
težine. Ispitanici su unosili 125g proteina dnevno i 3x2,5g leucina uz obrok. U
poređenju sa ispitanicima koji su pratili USDA predloženu ishranu, ispitanici
koji su imali visokoproteinsku ishranu i uzimali leucin ostvarili su veći
gubitak telesne težine i mogli su bolje oblikovati kompoziciju tela. Ova grupa
ispitanika izgubila je više telesne masnoće i očuvala više mišićne mase.
Izgleda veoma racionalno da takmičar u toku priprema uz ishranu ubaci i unos
L-leucina kako bi redukovao apetit i pomogao održavanje anaboličkog okruženja u
telu
.
Leucin i starenje
Starenje
se dovodi u vezu sa gubitkom mišićne mase kao i opadanjem nivoa i aktivnosti
anaboličkih hormona, zatim umanjivanjem sinteze proteina itd. Na osnovu pojedinih
istraživanja, možemo pretpostaviti i d astarenje ima veze sa opadanjem sinteze
proteina u mišićima do koje dolazi usled prisustva leucina. Ovo se dodatno
potvrđuje rezultatima studija u kojima su stariji ispitanici dobijali
suplementaciju leucinom uz obrok, a kod kojih je zabeležen ne samo skok sinteze
proteina, već i uvećanje koje je trajalo i do 30 dana. Izgleda da su koristi dugoročne
suplementacije leucinom veoma značajne za starije ljude.
BCAA
suplementi su bili veoma popularni među vežbačima i takmičarima tokom
devedesetih godina, pre kreatina. Ipak, imajući u vidu nova saznanja o
anaboličkim efektima BCAA, kao i uticaju na regulaciju osećaja gladi, izgleda
da se ovi suplementi ponovo vraćaju u centar.
Izvor:
musculardevelopment.com