ZAŠTO SE TAKMIČIMO?
Nismo
baksuzi, ali neke stvari jednostavno moraju da se kažu, ako želimo da poštujemo
jedni druge. Prvo, razumite da je autor ovog teksta tokom godina trenirao
profesionalne takmičere, od bodibildera, do onih u bikini kategorijama i
estetskom bodibildingu. Lično, veoma se divim svima koji su ozbiljni u
vežbanju. Takođe, i sam sam se takmičio u bodibildingu.
Ali,
primetio sam jedan odvratan trend koji kao da jača iz godine u godinu, u
poslednje vreme. Sve više ljudi se takmiči u estetskim kategorijama. Ranije je
u takvim kategorijama bilo po desetak takmičara, a oni koji su se takmičili
najčešće su bili kese u teretani. Danas se izgleda svako sprema za neko svoje takmičenje. Danas je izgleda „in“
pripremati se za takmičenje, svako to želi da izvodi, neki i posle samo par
nedelja u teretani.
Vežbači
koji nemaju ni osnovno iskustvo bi da se takmiče. Vežbači čija je forma daleko
od pristojne i za amatera žele da se takmiče na bini. Vežbači koji imaju
genetiku za ovaj sport kao Frodo iz „Gospodara prstenova“ danas počinju da
treniraju za takmičenje i da se pripremaju za takmičenje.
Ne takmičite se ako...
1.
Niste najbolji ili bar među najboljim vežbačima u svojoj teretani
(osim ukoliko vaša teretana nije prepuna profesionalaca sa IFBB licencama, ili
koji se bar takmiče na nacionalnom nivou u vašoj državi).
2.
Ukoliko ne upadate u oči vidno kada idete u prodavnicu. Što zbog
vašeg izgleda, što zbog sadržine vaše korpe.
3.
Se ljudi ne okreću za vama na ulici ili upadljivo bulje u vas u
javnosti.
4.
Vas niko do sada nije pitao da li se takmičite.
5.
Uđete u krosfit salu i vidite da skoro svi vežbači izgledaju bolje
od vas.
Ovo
važi kako za momke, tako i za devojke koji bi želeli da se pripremaju za
takmičenje. Ipak, nije najviše iritantno to što danas mnogi izlaze na binu iako
nemaju šta da traže tamo, već su
iritantni razlozi zašto se oni tamo pojavljuju.
Poremećaji ličnosti
Ovde
veliku krivicu treba svaliti na društvene mreže i medije uopšte. Ljudi žele da im
se neko divi, žude za pažnjom i imaju potrebu da se emituju, da stalno
objavljuju „novosti“ iz svog života drugim ljudima. Žele da im neko kaže da
izgledaju dobro. Pa, onda oni odluče da „počnu pripreme za estetsko
takmičenje“.
Ovi
„takmičari“ prosto žive za trenutak da izbace novu fotografiju na „Instagram“
ili slično i čekaju lajkove, komentare itd.
Moramo
vam reći neprijatnu istinu: nikoga
realno nije briga šta vi radite! Pritiskaju one lajkove zato što ste
„prijatelji“ i zato što ih to ništa ne košta. U stvari, boli ih uvo koliko ste
danas zgibova odradili, koliko već dugo jedete nula hidrata po danu itd.
Onda
kreće sledeća faza: usijana glava, vođena podrškom u komentarima nabavi opremu
i počne da se oblači kao profesionalci koje viđamo u raznim video snimcima.
Glume opasne ratnike dok se snimaju, bacaju tegove okolo (prostačine jedne!),
vrište, psuju, ponašaju se drsko prema ostalima u teretani... Ipak se vi
„pripremate za takmičenje, vi imate veoma važan period pred vama, a ne kao
seljoberi oko vas što pokušavaju da treniraju“. Samo što možda mnogi ti
„seljoberi“ treniraju višestruko kvalitetnije od vas!
Devojke
se oblače za teretanu kao da idu na provokativno fotografisanje, noseći helanke
u kojima im se svaki mladež ocrtava, a kamo li obline.
Onda
kreće i nadmeno podsmevanje ili komentarisanje drugih vežbača, jer bo, oni se
ipak „ne spremaju za takmičenje kao što vi profesionalci to radite“.
Svako
u teretani je bar jednom do sada primetio ovakve ljude i ovakve situacije.
Oladite sa „selfijima“
Kao
trener, otkazivao sam saradnju mnogim klijentima koji su neprestano pravili te
„selfije“. Nije stvar u tome što se stalno fotografišu, već u onome što shvatam
tada o njima. Kada ih pogledam šta rade, shvatam da se ne takmiče iz dovoljno dobrog razloga! Takmiče se kako bi
zadobili pažnju drugih. Takmiče se da bi mogli da kažu da se takmiče.
Istina
je da niko neće biti potpuno iskren prema vama. Organizatorima ste uvek dobro
došli jer vi za njih značite novac, pa ko su oni da vam realno kažu da sa vašom
formom nemate potrebe ni da dođete kao gledalac, kamo li da izlazite na binu.
Mnogi
treneri i nutricionisti takođe obožavaju „takmičare“. Oni su nesigurni pa su
zato veoma dobri klijenti i veoma isplativi.
„Jednostavno
moramo da se viđamo svake nedelje, kako bih beležio tvoj napredak. Da, čak i 30
nedelja pred takmičenje! Pored toga, moramo da menjamo tvoju ishranu svake
nedelje i tvoj trening na svake tri nedelje. To će te koštati 300evra nedeljno,
ali ne opterećuj se time, jer ti želiš da pobediš tamo zar ne?“
Zvuči
li možda poznato? Oni koji vam glume prijatelje će uvek se truditi da kažu
nešto pozitivno iako to ne misle. Ali, oni pravi prijatelji će vam reći bolnu
istinu: nemate šta da tražite na bini!
Možda niste dovoljno dobri
za takmičenje. Ali, to je U REDU!
Slušajte,
nije svako ko uđe u teretanu predodređen da napravi sjajnu formu i izgradi
takmičarsko telo. Naravno, svako može ostvariti napredak na koji zaista treba
da bude ponosan, ali naše granice nisu iste. Neko može i želi više neko ne.
Profesionalna takmičenja jesu najviša lestvica u ovom sportu. Treba ih ostaviti
najboljima, eliti. Trebate znati gde vam je objektivno mesto.
Svima
je jasno da neko ko je visok metar-pedeset neće biti dobar košarkaš, koliko god
se trudio. Ali, izgleda da se to još uvek ne shvata u bodibildingu. Ako imate
genetski uska ramena i široke kukove, nećete proći dobro ni u jednoj
kategoriji. Drugi jednostavno ne mogu da ostvare dobru mišićnu definiciju. To
je realnost i treba je prihvatiti!
„Ali ja ne radim to da bih
pobedio, radim to zbog sebe!“
Da,
radiš to zbog sebe a neprekidno kačiš nove kadrove po „fejsu“ i „Instagramu“. U
plasmanu si pretposlednji, ali „sudije nisu bile fer. Realno sam zaslužio/la da
budem bar u prvih pet“. Da, možda u nekoj bajci.
Umesto
ovog glupiranja, potrudite se da budete objektivni prema svojim mogućnostima.
Iako je možda teško prihvatiti da niste rođeni da budete na naslovnoj strani
časopisa, vremenom ćete se bolje osećati ako prihvatite svoje mogućnosti i
trenirate u okviru njih.
Izvor:
tnation.com