VESLANJEM DO RAZVIJENIH LEĐA
Malo
je verovatno da ćete na naslovnim stranicama respektabilnih časopisa videti
fotografiju takmičara u pozi „zadnje širenje latisimusa“. To je usled činjenice
što vizuelno muskulatura čoveka je znatno izraženija na prednjoj strani, pa je
to i kriterijum nečije forme. Upravo zato
mnogi smatraju da nije potrebno toliko pažnje posvetiti stimulisanju i
razvijanju latisimusa, pa ih i ne vežbaju
u svom treningu jednako kao ostale mišićne grupe. To je velika greška!
Mnogi
pogrešno smatraju da su jedine vežbe pomoću kojih se može razviti i izgraditi
gornji segment leđa zgibovi. Iako se radi o zaista dobroj vežbi, isključivanje
drugih vežbi nije racionalno, niti logično. Evo i zašto.
Prvo,
zgibovima se ne može prevazići nedostatak u formi koji se odnosi na zaobljen
izgled ramena, što je zajedničko za one vežbače koji previše rade ravne ili
kose potiske. Ove vežbe aktiviraju pektoralise naravno, ali i prednji segment
deltoidnih mišića, koji, između ostalog, utiče na povlačenje ramena unapred.
Zgibovi ovo ne mogu da poprave.
Sa
druge strane, jedna od osnovnih funkcija mišića latisimus dorsi jeste
omogućavanje unutrašnje rotacije ramena. Ako sumnjate u ovo, posmatrajte samo
izgled mladih gimnastičara i plivača. Njihovi sportovi i pokreti koje izvode
zahtevaju veoma razvijene latisimuse, a zaobljen izgled ramena je zajednička
pojava skoro svima. Ovo se dešava usled hroničnog istezanja mišiča
infraspinatusa i teres minora, jer su skoro stalno pod tenzijom. Sve ovo dovodi
do lošijeg izgleda, a pod nekim uslovima može dovesti i do dislokacija ramenog
zgloba.
Jedno
od rešenja da izbegnete ovo jeste da radite
veslanja u treningu za leđa. Da, veslanja stimulišu latisimus, ali takođe
stimulišu i trapezaste i romboidne mišiće gornjih leđa, što za posledicu ima
povlačenje ramena unazad i sprečavanje stvaranja zaobljenog izgleda ramena. Ako
stvari postavimo sa aspekta harmonije mišićnog razvoja, onda bi serija veslanja
dolazila na svaku odrađenu seriju zgibova.
A
kako biste umanjili problem sa ramenima, možete izvoditi i varijacije veslanja
povlačenjem do brade bilo u sedećem bilo u stojećem položaju. Ove vežbe
stimulišu u velikoj meri i romboidne mišiće i srednji segment trapezastih
mišića, a na kraju pokreta dolazi i do rotacije ramena što znatno stimuliše i
infraspinatus i teres minor.
Zavisno
od vaših ciljeva koje želite ostvariti treningom, na raspolaganju vam stoje i
veslanja šipkom u stojećem položaju, veslanja u pretklonu, veslanja kablovima i
veslanja na mašinama. Jedan od problema veslanja u pretklonu jeste da izvođenje
vežbe zahteva snažne erector spinae mišiće, gluteuse i zadnje lože kako biste
održavali stabilizaciju celog tela prilikom ovog pokreta. \
Ukoliko ste slabi na
ovoj vežbi to nikako ne znači da je ne izvodite uopšte, već upravo suprotno:
radite je tako što ćete progresivno unapređivati ili opterećenje, ili broj
serija i ponavljanja sve dok ne postane jedna od vežbi koje ćete rado izvoditi.
Jedna
od najboljih vežbi u ovoj temi, bila bi jednoručno veslanje bučicom. Kada
koristite neutralni hvat bučice vam dozvoljavaju da stimulišete romboidne
mišiće u većem rasponu pokreta. Ipak, kada koristite pronacioni hvat,
latisimusi su znatno više angažovani.
Radite savrsen pokret?
Savršen
pokret ili savršena forma ne mora nužno značiti zauzimanje stava kao što piše u
knjigama. Na primer: leđa pravo, kolena savijena, stav u širini ramena i
slično. Sa druge strane, savršena forma podrazumeva i to da se fokusirate prilikom izvođenja pokreta,
tako što ćete stvoriti i održavati jaku vezu između vaše volje, tj. centralnog
nervnog sistema i radnog mišića. Možda će ti biti zanimljiv zaključak koji je
ponudio Timoti D. Vilson sa Univerziteta u Virdžiniji koji kaže da naš mozak je
u stanju da obradi oko 11 miliona informacija u sekundi, ali da se samo oko 40 infomacija
obrađuje svesno u sekundi.
Ostatak
informacija se obrađuje nesvesno, kao
što je slučaj i sa mišićnom kontrolom. Zašto? Zato što mišićna kontrola se
sastoji od ponavljanja, instikata, iskustva i vizualno-mentalnih veza sa
nervnim sistemom koje su previše složene da bi se svesno obrađivale u mozgu.
Štaviše, toliko su složene da ih stalno moramo „ponavljati“ periodičnim
treninzima.
Ako si
nekada pravio pauze u treniranju, ili u izvođenju neke vežbe, seti se kako si
se čudno osećao kada si ponovo počinjao sa treningom ili izvođenjem vežbe koju
jedno vreme nisi radio. Em što si imao utisak da skoro nikad do tada nisi radio
tako nešto, em što si ostvario slabe rezultate. Ali, ovo nije odraz samo
nedostatka tvoje mišićne snage, već je tvoje telo u međuvremenu zaboravilo kako da indukuje snagu koja mu je potrebna da
ostvari pokret koji ti sada ponovo želiš (najviše je oslabila sposobnost našeg
tela da sinhronizuje rad nerava koji okidaju mišićne kontrakcije). Pa, bez
obzira koliki napor sada ulažeš, ipak je potrebno određeno vreme da bi ponovo
dostigao rezultate koje si ranije ostvarivao.
Još
jedna sposobnost našeg nervnog sistema koju treba imati u vidu jeste da
prevlada svesni deo kada je potrebno nešto izvesti naročito efikasno ili
urgentno, jer u takvim situacijama što više ulažete koncentracije u ono šta
biste trebalo uraditi veće su šanse da slabije reagujete i da vaši mišići
odgovore lošije. Zamislite situaciju u kojoj morate da pobegnete besnom psu na
primer. Kada biste svesno obrađivali svaki segment u vašem trčanju (na primer,
kada biste svesno i odvojeno mislili i o dizanju stopala i o mahanju rukama i o
gledanju kuda ćete bežati i ostalim stvarima) vrlo je verovatno da ne biste
pobegli. Umesto toga, nesvesni deo mozga preuzima inicijativu i sve ove radnje
se obrađuju nezavisno od vaše svesti koja je uperena na nešto najznačajnije u
tom momentu, a to je na primer ostvarivanje prednosti u odnosu na psa koji vam
je za petama.
U ovim
situacijama vaše telo i vaš um udružuju snage
i deluju sinergijski. Kada naučite da ovo stanje ostvarite i u teretani
onda svako ponavljanje postaje zaista nešto predivno.
Sve
što je potrebno jeste vreme i strpljenje dok ovo ne naučite. Uz dovoljno staža
provedenog u učenju, pojava „savršene forme“ postaje vaša druga priroda.
U svom
treningu razmišljaj i postupaj racionalno. Ne juri veća opterećenja na štetu
formu, i brojke će se vremenom uvećati. Kada ojačaš, moći ćeš sve da digneš na
viši nivo, ali sve ovo u krajnjoj meri zavisi samo od tebe i tvoje želje da se
nadograđuješ. Ne plaši se izazova, naprotiv, prihvati ih i savladaj!“
Izvor:
flexonline.com